Životopis mons. Stanislava Hočevara, dosadašnjeg beogradskog nadbiskupa i metropolita

Mons. Stanislav Hočevar rođen 12. studenoga 1945. godine u selu Jelendol, općina i župa Škocjan u Sloveniji gdje je i kršten. Prije njegovog rođenja, oca mu Jožu odveli su u do danas u nepoznato gdje ga je i zatekla nasilna smrt.

Njegova majka Terezija sa velikom hrabrošću objedinjuje svoju ulogu oca i majke i omogućuje da četvoro djece, najstariji sin Jože, zatim sestra Pepica, brat Julij i četvrti Stanislav - usprkos velikom siromaštvu - uđu u životnu odgovornost.

Godine 1952. započinje osnovnu školu u Škocjanu i uspješno je završava 1960. godine. Dolazak redovnika salezijanaca u njegovu župu Škocjan 1956. godine posebno utječe na njegov daljnji životni put. Tako u rujnu 1960. godine odlazi u Salezijansku gimnaziju u Križevcima te nakon prva dva razreda gimnazije u jednogodišnji novicijat u Rijeci, nakon kojega 16. kolovoza 1963. polaže privremene zavjete. Tu nastavlja treći razred gimnazije, dok četvrti razred završava u Križevcima gdje je i maturirao. Odmah nastavlja pedagošku praksu u Križevcima odakle 1966. godine odlazi u vojsku u Skoplje da bi u školskoj 1967/68. obavljao drugu godinu prakse u novoosnovanoj gimnaziji Želimlje nedaleko Ljubljane gdje kao salezijanac polaže i doživotne zavjete. Godine 1968. započeo je studij teologije u Ljubljani te za vrijeme studija prima sve službe i redove na putu do svećeništva i na poseban način uključuje se u post-koncilsku liturgijsku animaciju kao i medijsku djelatnost. Po prvi put se sistematski susreće sa pastoralom obitelji.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1973. u Ljubljani i odmah se posvećuje odgoju mladih u gimnaziji Želimlje preuzimajući brigu za vjeronauk, liturgiju i duhovne vježbe mladih koji traže životno zvanje. U to vrijeme završava magisterij na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Obavljajući različite uloge u toj kompleksnoj ustanovi, 1979. godine postaje direktor gimnazije, a 1982. bio je izabran za vikara slovenske salezijanske provincije i postao je i urednikom tzv. „knjižica“. Godine 1984., zbog posebnih prilika, preuzima brigu za veliki đački dom za Slovence u Austriji, u Klagenfurtu. Time započinje novo iskustvo u „slobodnom svetu“.

Imao je priliku susretati i čitavu evropsku stvarnost iz drugačijeg ugla te se susretati i sa izbjeglicama iz Slovenije koji su izbjegli iz tadašnje Jugoslavije u Kanadu i Argentinu nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1988. započinje dva mandata po šest godina u službi provincijala slovenske salezijanske provincije. Četiri puta sudjeluje na salezijanskim generalnim kapitulima u Rimu, a u dva mandata po tri godine izabran je za predsjednika svih slavenskih redovnika i redovnica te je jedan mandat bio i generalnim tajnikom iste asocijacije. Pokreće proces beatifikacije mučenika – maturanta Alojzija Grozdea koji je po dolasku pape Ivana Pavla II. u Sloveniju proglašen i blaženim. U to vrijeme objavljuje i nekoliko manjih knjiga.