Velike Tekije u Petrovaradinu

U Biskupijskom svetištu Gospe Snježne – Tekije u Petrovaradinu u subotu 5. kolovoza svečano je proslavljena Gospa Snježna.

Proslava Gospe Tekijske počela jutarnjom liturgijom bizantskoga obreda, nakon koje je uslijedila misa na mađarskom jeziku koju je predvodio mons. Ferenc Fazekas, dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije.

Najveći je broj vjernika nazočio pontifikalnom misnom slavlju na vanjskom oltaru, koje je, u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom Fabijanom Svalinom, dijecezanskim biskupom Đurom Gašparovićem, te svećenicima Srijemske biskupije, Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije slavio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić dok je tijekom cijelog prijepodneva veći broj svećenika ispovijedao u prostoru svetišta.

Prisjećajući se mise koju je u Osijeku 7. lipnja 2003. godine predvodio sveti papa Ivan Pavao II., mons. Ćurić je u propovjedi kazao kako je u tom slavlju na poseban način bila istaknuta marijanska dimenzija naše vjere. „Tom je prigodom na kraju misnoga slavlja pred Papu bio donesen kip aljmaške Gospe od utočišta i voćinske Gospe od utočišta, te ih je Papa okrunio znakovitim obredom. Za vrijeme cijeloga liturgijskog slavlja na oltarskom prostoru bio je uzdignut lik Marije donesen s Tekija, zavjetna slika Gospe Tekijske. Tada smo htjeli prepoznati, a to i danas osjećamo, kako su prostori naših biskupija vidljivo prošarani i svetištima i pobožnošću prema Djevici Mariji. Drago nam je što je naše iskustvo vjere i pobožnosti obilježeno Marijinim likom, što u našem hrvatskom narodu kršćanska vjera snažno odiše ljubavlju prema Majci Bogorodici. Dijelimo to iskustvo s drugim narodima Europe i svijeta, a najbliže ovdje, u ovom srijemskom kraju, u kojem je živa molitva Bogorodici iz usana vjernika katolika, ali i pravoslavnih, koji s dubokom duhovnošću snažno časte i zazivaju Kristovu i našu majku“, rekao je biskup.

Kazavši kako „na blagdan Snježne Gospe želimo nahraniti i obnoviti snagu svoje vjere, razmatrajući događaje što ih je Bog iz ljubavi prema nama učinio u Mariji, ulazeći u njezinu životnu povijest“, mons. Ćurić je nastavio: „Časteći Mariju, na tragu više od tri stoljeća povijesti tekijskoga svetišta, želimo srcem doživjeti snagu spasenja, osjetiti da nas Onaj koji je u njezinu krilu rođen, koji je za nas umro i uskrsnuo, Isus Krist, sve želi rasvijetliti i voditi nas punini života u uskrsnuću. Iz ovog svetišta želimo poći dalje u život osnaženi. Želimo osvijetliti životni put, osjetiti i doživjeti da mi nismo besciljni u nekom mraku i magli, makar nas sada zahvaćaju, i to snažno, iskustva tame, grijeha, naših slabosti, prolaznosti. Znamo: po Božjoj promisli i ljubavi naš je život po Isusu upravljen prema spasenju. Poučeni riječima Svetog pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na čemu nas Crkva želi poučiti – da nas prava pobožnost prema Mariji približava Kristu“.

Osvrćući se na misno čitanje iz Ivanovog Otkrivenja, biskup je kazao kako u Mariji prepoznajemo ono što je izraelskom narodu na putu iz Egipta bio vidljivi znak Jahvine nazočnosti, a to je Božji kovčeg, šator u kome „nas je pohodilo mlado Sunce s visine“ – Božji sin. „U kršćanskom razumijevanju možemo prepoznati da eminentno mjesto Božje nazočnosti više nije ni kamen, ni drvo, ni zlato ni srebro, nego živa osoba, žena. Božji Sin se nastanio u događaju utjelovljenja u životu jedne osobe. Zahvatio je njezin život i posve ga uključio u djela i događanja Spasenja. Na tom tragu mi prepoznajemo temelje i snagu svoje vjere i kršćanskog puta, i možemo prepoznati kršćanski odgovor na usklik: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus odgovara: „Još blaženiji koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je.’ Isus je htio pozvati da se ljudi otvore njegovu dolasku. Isus misli na plodove, spasenje i blaženstvo onih kojih prihvaćaju njegovu riječ. Oni postaju baštinici novoga života koji struji prema vječnosti. Upravo to prepoznajemo u Marijinu primjeru – otkrivamo kako je na djelu Božja ljubav koja nas je otkupila od grijeha i daruje nam da budemo sinovi i kćeri s Božjim sinom, ljubav koju je On zapečatio krvlju kada je s križa Mariju darovao nama za majku“, kazao je tumačeći navješteno evanđelje propovjednik.

„Prepoznajemo u evanđelju i važnost skladnoga odnosa između pobožnosti i djelovanja, jer na planu kršćanske vjere znamo susresti određeni raskorak, suprotstavljenost tih dviju važnih sastavnica našeg kršćanskog života. Prva se odnosi na vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranja istine i događaja Božje objave. Činimo li to? Što je s trudom oko proučavanja i produbljivanja kršćanskog nauka, koji nas uvodi u razumijevanje i dubine ‘neistraživoga bogatstva Kristova’? Druga je čuvanje i vršenje Riječi, uvijek na način nasljedovanja Kista, i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama. Na tom je tragu i pouka koju danas želimo izdvojiti za iskustvo svoje vjere: Bog nas upravlja spasenjem. Naš je život obasjan nadom i utjehom. Zato vjernik svoj život nikada ne okreće niti ostavlja u tami. Vjera nas uči da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo ni nepravedno, već izvire iz ‘Mudrosti odozgo’, koja je ‘čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova’. Ona nas čini sposobnima otvoriti se, poći u susret drugima, srdačno i iskreno živjeti s njima. Možda bi nam ideal kršćanskoga poziva ostao previsok, gotovo neostvariv, ali Krist nam je svojom blizinom pokazao put. Po njemu Božje spasenje silazi u našu stvarnost, dolazi na putove kojima idemo i djelom svoje otkupiteljske ljubavi i uskrsnućem zasađuje klicu preobrazbe, novoga Neba i nove Zemlje. Ona nas upućuje na putove pomirenja, obećava i daruje nam svoj mir. S Majkom Marijom želimo graditi civilizaciji ljubavi, koja je upisana u naša srca kao Kristov zakon ljubavi – Božje ljubavi za nas i poziv na konkretna djela ljubavi prema drugima, a posebno potrebitima“, kazao je biskup Ćurić zaključujući homiliju.

Na koncu mise je, nakon blagoslova nabožnih predmeta, čudotvorna slika Gospe Tekijske u procesiji prenijeta u crkvu svetišta, gdje je izložena štovanju i molitvama brojnih hodočasnika.

Na misi je u ime Srpske pravoslavne Crkve nazočio arhimandrit Kleopa Stefanović, izaslanik srijemskoga vladike Vasilija, hodočasnici iz Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, diplomatski savjetnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Nikola Bajić, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, te predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima pod ravnanjem prof. Vlaste Malešević i uz sviranja kantora Zlatka Savića

Slavlje Velikih Tekija završeno je večernjom misom na hrvatskom jeziku koju je predvodio preč. Ivan Rajković, rektor svetišta.