Sve je više kršćana u bijegu od progona
Trideseto izdanje izvještaja međunarodne mreže Open Doors, o 50 zemalja u kojima su kršćani najviše progonjeni, pokazuje da je u posljednjih godinu dana ubijen 5621 kršćanin, 2542 ih je uhićeno, a 5259 oteto. Papa je na jučerašnjoj općoj audijenciji uputio posebne misli kršćanima koji su izloženi nasilju zbog svoje vjere.
Više od 360 milijuna kršćana podvrgnuto je visokoj razini progona i diskriminacije zbog svoje vjere, praktički jedan kršćanin od njih sedam. Pokazuje to 30. izdanje popisa 50 zemalja (World Watch List) u kojima se kršćani najviše progone, koji uređuje međunarodna mreža Otvorena vrata (Open Doors), piše Vatican News.
Upravo kršćanima koji – kako je rekao – na vlastitoj koži trpe nasilje, papa Franjo je posvetio svoje misli na današnjoj općoj audijenciji. Pozdravljajući hodočasnike engleskoga govornog područja, među kojima i one iz Afrike, Sveti je Otac potaknuo na molitvu za svećenika ubijenoga u nedjelju u Nigeriji, zemlji u kojoj je ubijeno najviše kršćana, odnosno, kako stoji u spomenutom izvještaju, više od pet tisuća (točnije 5.014).
Prošle godine ubijen 5621 kršćanin
Izvještaj, predstavljen danas u 25 zemalja, rezultat je rada tima istraživača zauzetih u praćenju stvarnosti kršćana u 100 zemalja u svijetu, a pokazuje da je između listopada 2021. i rujna 2022. godine, ubijen 5621 kršćanin, 4542 ih je uhićeno, a 5259 ih je oteto – od kojih 4726 u Nigeriji – dok je 2110 crkvi ili kršćanskih zgrada pretrpjelo napade.
Sjeverna Koreja – zemlja s najviše progonjenih kršćana
Zemlja s najvećim brojem progonjenih kršćana je Sjeverna Koreja, u kojoj je sve veći broj uhićenja i zatvara se sve više crkvi – objašnjava organizacija Otvorena vrata – posljedica je također novoga vala progona potaknutoga Zakonom protiv reakcionarne misli koji, među ostalim, kažnjivim djelom smatra objavljivanje bilo kakvoga materijala stranoga podrijetla, uključujući Bibliju. Nakon Sjeverne Koreje slijede Somalija, Jemen, Eritreja i Libija. Zemlje su to, većim dijelom izrazito islamske i netolerantnije prema kršćanima, u kojima su progoni – pojašnjava se u izvještaju – posljedica radikaliziranih plemenskih islamskih društava, aktivnoga ekstremizma i endemske nestabilnosti. U njima se kršćanska vjera mora živjeti u tajnosti, a ako se otkrije (osobito ako je riječ o bivšim muslimanima), riskira se i smrt.
Najopasnija mjesta za kršćane jesu Nigerija i Pakistan, gdje ima najviše protukršćanskoga nasilja; zatim Iran, zemlja u kojoj se kršćane i crkve smatra prijetnjom islamskom režimu, i u kojoj su obraćenici na kršćanstvo izloženi većim rizicima; te Afganistan i Sudan. U Mjanmaru je pak više od 100.000 ljudi primorano napustiti vlastiti dom, skrivati se ili pobjeći iz zemlje, a više od 1000 kuća, trgovina i vlasništava kršćana uništeno je ili napadnuto.
Otmice kršćana u porastu
Izvještaj, osim toga, pokazuje smanjenje broja napadnutih ili zatvorenih crkvi, s 5110 na 2110, ali zabrinjava porast otmica, s 3829 na 5259, od kojih je gotovo 5000 počinjeno u Africi, ponajviše u Nigeriji, Mozambiku i Demokratskoj Republici Kongo. Međutim, desetci tisuća kršćana napadnuti su (pretučeni ili maltretirani uz prijetnje smrću) isključivo zbog njihove vjere; tijekom protekle godine zabilježeno je više od 29.400 slučajeva. Osim nasilja, pojavljuje se svakodnevno uznemiravanje kršćana, uključujući diskriminaciju na radnom mjestu, nedostatak pristupa zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, pritisci i prijetnje u svrhu odricanja od vlastite vjere, uskraćivanje pomoći u slučaju prirodnih nesreća, te pretjerana birokracija.
Vlade neprijateljski raspoložene prema kršćanima i „izbjeglička Crkva“
Što se pak tiče drugih područja, u Latinskoj je Americi vjerska sloboda ugrožena lošom vladavinom, kriminalom i domorodačkim vođama. Izravno ugnjetavanje vlasti nad kršćanima, koje se doživljava kao glasove opozicije, rašireno je u Nikaragvi, Venezueli i Kubi, u kojima su kršćanski vođe, zbog sudjelovanja u prosvjedima, zatvarani i bez suđenja.
Sve je više i kršćana koji su u bijegu od progona, takozvana „izbjeglička Crkva“. Na Bliskom istoku je, primjerice, sve manje kršćana zbog oskudice, diskriminacije i progona; stoga se mladi i dalje iseljavaju u potrazi za boljom budućnošću. Izvještaj daje i pregled slučajeva nasilja i zlostavljanja nad ženama, koje nije lako pratiti, jer su u brojnim zemljama prijave rijetke iz kulturoloških i društvenih razloga.