Rumski Kraljci

Uoči blagdana Sveta tri kralja u Rumi se njeguje specifičan običaj – „kraljci“ polazeći iz crkve obilaze obitelji javljajući radosnu vijest o rođenju Isusa Krista, prenose mrežne stranice Srijemske biskupije.

Veliki blagdan Sveta tri kralja u Rumi je povezan sa tradicijom tzv. „kraljaca“, koje čine neoženjeni mladići koji ukrašeni novogodišnjim ukrasima pohode obitelji i uz pjesmu Narodi nam se kralj nebeski javljaju radosnu vijest o rođenju Krista. Obitelji ih primaju u svoje domove i čašćavaju kobasicama, vinom i novcem, da bi prve naredne subote nakon blagdana, od prikupljenih darova „kraljci“ organizirali „igranku“ u prostorijama HKPD-a „Matija Gubec“. Njihova „igranka“ okuplja najveći broj mladih i važi za najpopularniji događaj u udruzi. Tom prilikom župnik blagoslivlja prostorije društva, a „kraljci“, nakon što se pogase sva svjetla u sali, otpjevaju pjesmu koja ih prati tijekom pohoda i time otvore svečanost.

Dugi niz godina, ovaj običaj se prenosi od pradjedova, a mladi rado nastavljaju tradiciju, što je veoma značajno za pomlađivanje društva. Svakako, najvažnije od svega je zajedništvo i druženje koje „kraljci“ sa sobom nose. U društvu „Matija Gubec“ naglašavaju da ih „kraljci“ izdvajaju od drugih i da su običaji vezani za njih veoma stari, iako se točno datiranje ne može sa sigurnošću utvrditi, ali svakako se običaj prakticira više od jednog stoljeća. Uvršteni su u dio nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.

Kako je i nekada bilo, tako i ove godine, 5. siječnja „kraljci“ su krenuli iz župne crkve u obilazak obitelji, s pjesmom objavljujući rođenje Kristovo, čestitajući svima novo ljeto i prikupljajući darove za svečanost čiji su domaćini. Na samu svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, kada su proslavljena i Sveta tri kralja, vjernici i „kraljci“ okupili su se na svetoj misi.

Misno slavlje započelo je blagoslovom bogojavljenske vode i škropljenjem vodom kao spomen na vlastito krštenje i pripadnost Bogu i Crkvi. Župnik, preč. Josip Ivešić, u homiliji je rekao da vijest o rođenju Isusa Krista nikoga nije ostavila ravnodušnim, bilo da je riječ o prihvaćanju, bilo o odbijanju Božje poruke i protivljenju svemu što ona nosi. "Od trenutka Kristovoga rođenja događaju se određene pojave – tu su pastiri, stanovnici Betlehema, tu su Jeruzalemci, tu su u konačnici svi oni do kojih je na bilo koji način doprla ova vijest, tu su Mudraci s Istoka koji promatrajući prirodu otkrivaju Božju blizinu i Božju prisutnost. I mi u ovo naše vrijeme, promatramo ovaj svijet. S jedne strane, nažalost, u njemu ima mnogo toga i teškoga i ružnoga i tragičnoga, ali s druge strane, toliko ima ljepota, od onih sasvim jednostavnih, malih, koje često niti ne prepoznajemo i ne vidimo jer smo možda sami sebe odvikli od toga da se divimo jednostavnim, malim stvarima, ali u kojima i danas možemo prepoznati Božju prisutnost, prepoznati radosnu vijest – Bog je stvoritelj ovoga svijeta i taj veliki, moćni Bog postao je čovjekom da bi se objavio svim ljudima i da bi svakom čovjeku prenio radosnu vijest spasenja. U konačnici, kada je ta vijest, kako kaže današnje Evanđelje, doprla do Heroda, uznemirio se Herod i cio Jeruzalem s njime, a u to vrijeme Jeruzalem nije bio malo mjesto, već političko, društveno i religiozno središte, u kome se živjelo, u koga se hodočastilo ili dolazilo iz raznih razloga, kao tog puta na popis stanovništva, kamo su krenuli i Josip i Marija, jer Josip je bio porijeklom iz toga kraja. Uznemirili su se. Nešto se dogodilo. Kraljevi su krenuli na put. Dobili su neko nadahnuće da idu tražiti toga novorođenoga Kralja. Zauzimaju stavove. Mudraci s Istoka odlaze promijenjeni. Kada kaže Evanđelje da su otišli drugim putem, znači otišli su kao drugi ljudi, kao novi ljudi, kao preporođeni ljudi. I nas liturgija Crkve poziva da svaka sveta misa bude jedna prilika da nakon te svete mise budemo još bolji, drugačiji, još više na Božjoj strani, još više za Božju pravdu, za Božju istinu, za Božju ljubav koju trebamo danas, u ovo naše vrijeme svjedočiti, kako bi drugi ljudi prepoznali Boga i kako bi i drugi ljudi pronašli put do Boga. S druge strane, imamo kralja Heroda koji ostaje uznemiren, koji nije pronašao mir srca i duše, koji nije pronašao novi put kroz život, nego se, štoviše, vraća unatrag, u strah, u sebičnost, u zatvorenost, jer događa se neki novi kralj koga on prepoznaje ne kao znak spasenja, ne kao znak ljubavi, nego kao prijetnju za sebe i za svoje prijestolje. U svetkovini Bogojavljenja," rekao je na koncu propovijedi preč. Ivešić, "valja nam prepoznati Boga koji ide u susret svakome čovjeku i koji sve ljude poziva na spasenje, na obraćenje, na novi život; koji želi da svaki čovjek upozna radosnu vijest, da do svih ljudi doprije ta radosna poruka, a na nama je koliko ćemo je sami prihvatiti i svjedočiti ili ćemo se, kao kralj Herod, zatvoriti u neku lažnu sigurnost, u vlastite strahove, bojeći se otvoriti Bogu, a znamo da je Bog onaj koji daje samo dobro, koji nam želi pomoći da pronađemo nove putove i da možemo preporođeni, kao novi ljudi koračati ovim svijetom, dakako uvijek pogleda uprtoga u nebo, vječnost, kamo nekako svi vodimo."

Na kraju misnoga slavlja župnik je zahvalio svim obiteljima koje su primile blagoslov i koje je župnik zajedno s ministrantima pohodio ovih dana. Nakon završnog blagoslova, župnik je pozvao nazočne „kraljce“ da otpjevaju pjesmu po kojoj su poznati i koja ih simbolizira - Narodi nam se kralj nebeski, kojom se i privela koncu sveta misa, a već prema navici produžena je trpezom ljubavi i druženjem u pastoralnom centru. Toga dana bio je i blagoslov župne kuće i pastoralnog centra, gdje su vjernici zajedno molili Božji blagoslov za cijelu župnu zajednicu.