Prva obljetnica ređenja biskupa Fazekasa

Na današnji dan, prije godinu dana Subotička biskupija dobila je novog biskupa, četvrtog po redu. Tim povodom mrežne stranice Subotičke biskupije objavile su razgovar s biskupom Franjom Fazekašom, koji je u proteklih godinu dana bio svjedok brojnih događanja, podjele sakramenata, susreta… i sve to s osmjehom na licu. Rekli bi pravi pastir svome darovanom stadu.

Prošlo je godinu dana od kako ste zaređeni za biskupa Subotičke biskupije. Kako danas gledate na ovu službu?

Biskupska je služba zaista odgovorna i složena. Zbog toga je ona nemoguća bez Božje milosti. Stoga, ne bez razloga, tražim molitve od onih koji su mi povjereni, ali i sam puno češće molim Duhu Svetom za prosvjetljenje. 

Budući da imate veći staž kao svećenik – župnik, a proteklih godinu dana imate i biskupsko iskustvo, možete li naprvaviti paralelu, razliku između ove dvije službe? Što se sve promijenilo u Vašoj svakodnevici?

Već sam više od četrdeset godina u dušobrižničkoj službi. Pomalo se osuđujem reći, da sam se  u tom „svijetu“ već osjećao „doma“, iako su i tamo bila brojna iznenađenja. Sadašnja mi je služba okrenula sav moj život. Nalazim se u skroz drugim okolnostima, uvjetima i mogućnostima.   

Mi, vjernici laici bi rekli da ste izuzetnom miran i jednostavan čovjek, kakav imate odnos sa svećenicima?

Nastojim biti strpljiv sa svojom subraćom svećenicima. Budući da sam niz godina radio na različitim župama, zato mi nisu strani njihovi problemi i teškoće. Znam, da danas nije lako biti svećenik. Kad kod mogu, tražim njihovo društvo i želim ih s dubokim razumijevanjem  poslušati. Radujem se, što naša biskupija ima izvrsnih svećenika, koji su revni i hrabro se „rvaju“ s izazovima ovoga svijeta.

Jeste li ispunili sva svoja očekivanja i planove koje ste sebi zacrtali prije godinu dana?

Jedino s Božjom pomoću, a i s odanošću svojih najbližih suradnika ostvareni su neki moji planovi. Svakako smo uvijek u hodu, na putu, i nije sve ostvareno, ali će strpljivost i pouzdanost u Božju providnost donijeti još više  plodova.

Kakvi su Vam dalji planovi po pitanju biskupije, svećenika, starih crkava…?

Svaki čovjek ima svoje planove o svom životu ili o svojoj zadanoj službi. Istina, današnji svijet zahtjeva od sviju nas brzinu, vidljivu djelotvornost u rješavanju zamršenih stvari. Ponekad sve to iziskuje nadljudsku snagu. Međutim u svemu tome potrebna je mudrost, razboritost, obazrivost, moramo ostati realni i čvrsto „stajati na zemlji“. Dakako želim, da se naši svećenici češće susreću, da se poštuju, uvažavaju, da su spremni pomoći jedni drugima, jer tako ćemo biti uspješniji u svojim službama. Stare su nam crkve već više desetljeća problemi: što s njima? Makar nam teško pada, i žalosni smo zbog svega toga, ali najvjerojatnije moramo neke od njih konzervirati, i neke spomen ploče postaviti na njihovim mjestima.