Proslavljena svetkovina sv. Leopolda Mandića u župi Jagodina

U nedjelju 12. svibnja proslavljena je svetkovina zaštitnika župe u Jagodini ‒ sv. Leopolda Mandića, prenose mrežne stranice beogradske nadbiskupije.

Svečanu svetu misu služio je mons. Jozo Duspara, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zemuna, uz koncelebraciju kancelara Nadbiskupije i domaćeg župnika preč. Ivana Poleta i svećenika Beogradske nadbiskupije te u zajedništvu s vjernicima i hodočasnicima iz Beograda, Ćuprije, Paraćina, Niša, Kraljeva, Kruševca i ostalih mjesta. Svečanom slavlju prisustvovali su: protojerej stavrofor o. Vlatko, paroh u Petrovcu na Mlavi, o. Angelarije i o. Marko iz manastira Sisevac, o. Goran iz Jagodine i o. Nikola Soldatović, svećenik SPC-a, paroh turijsko-kučevački, sa svojom obitelji.

Župnik domaćin preč. Poleto je na početku pozdravio sve pridošle vjernike, a poseban pozdrav uputio je mons. Duspari i istaknuo da ih je okupio sv. Leopold Mandić te istakao nekoliko važnih karakteristika iz njegovog života koje ga čine tako velikim svecem, iako je bilo malenog rasta, ali ipak velikog srca. Osvrćući se na njegovo mjesto rođenja Herceg Novi u Crnoj Gori spomenuo je još jednog velikog pravoslavnog sveca sv. Vasilija Ostroškog čiji se spomendan slavi na isti dan, a i manastir posvećen njemu nalazi se u Ostorgu u Crnoj Gori.

Mons. Duspara je u uvodu na svetu misu je istaknuo kako se sv. Leopold darova Bogu i odgovorio na njegov poziv te išao Božjim putem i postao svet te može i svima nama biti poticajem da se trudimo u životu ići putem svetosti odgovarajući pozivu na koji nas Bog zove.

Govoreći o župi gdje pastoralno djeluje i velikoj crkvi te župe mons. Duspara se prisjetio i svoje malene rodne župe, na što ga je asocirala i ova mala crkva koja je bila potpunoma ispunjena te je naglasio upravo ljepotu manjih zajednica koje, iako male, imaju veliku vjeru, veliko srce, posebnu ljepotu i koje asociraju na prve zajednice. Govoreći o evanđelju koje je naviješteno mons. Duspara je naglasio kako se Isusu u velikosvećeničkoj molitvi na neposredan način obraća Ocu i moli za svoje apostole, učenike. Mons. Duspara je istakao da ovakav način obraćanja Bogu ne vidimo kod drugih religija te dodao kako Isus a i mi doživljavamo Boga kao vrlo bliskog i s razlogom kažemo da je ljubav, prijatelj, suputnik…Isus je jedno s Ocem, ali ipak postoje i neke razlike između Oca, Sina i Duha. Propovjednik je naglasio da za ovu molitvu važnije to što Isus predaje učenike brizi i zaštiti nebeskog Oca pa je to poticajem da se  mi utječemo Bogu za pomoć u životu i radu. Da li se Isus brine za današnje učenike, sljedbenike i da li se brine za čovjeka u svijetu?, to je pitanje koje je postavio propovjednik i odmah ustvrdio da se Isus brine i prati ljude u današnje vrijeme zbog ljubavi prema njima. Govoreći o poslanju učenika da krste ljude, propovjednik je naglasio kako je prva kršćanska zajednica imala žar za naviještanjem evanđelja zbog Isusovog svjedočanstva koje su vidjeli pa tako smo i mi danas, svi vjernici, pozvani svjedočiti. „Danas kada slavimo blagdan sv. Leopolda Mandića možemo razmišljati o čovjeku koji je doprinio za Crkvu. Možda će netko reći šta je on mogao doprinijeti mali čovjek, ali on koji je imao u sebi te snage, koji je imao u sebi vjeru, on je to znao iskoristiti za svoje spasenje i mnogih drugih kojima je bio na usluzi u dijeljenju sakramenta, posebno sakramenta svete ispovijedi“, rekao je mons. Duspara i dodao da smo svi pozvani učiti od svetaca kako bi i mi živjeli poput njih. Govoreći o tome kako je sv. Leopold volio ljude i darovao svoj život za druge propovjednik je zaključio propovijed da su pred ispovjedaonicom tog sveca bile kolone ljudi koje su tražile savjet jer su osjećale kod njega ljubav i vjeru koju prenosi.

Na kraju mise župnik preč. Poleto zahvalio je svima koji su sudjelovali, posebno propovjedniku i svoj pravoslavnoj braći naglasivši kako je sv. Leopold Mandić posebno molio za jedinstvo svih kršćana, a da to i on osobno čini te da bi svi trebali moliti za jedinstvo.

Slavlje u Jagodini proteklo je lijepo i dostojanstveno, a nakon svete mise župljani i svi hodočasnici ostali su u zajedničkom druženju uz prigodnu okrepu.