Proslavljena 250. obljetnica župne crkve Sv. Pavla u Baču

U propovijedi nadbiskup Hočevar, prisjećajući se svojih posjeta Baču tijekom dvadeset i dvije godine duge službe u Srbiji kazao je: „Priznajem  da me je ovdje dotakla milost i beskonačnost, te Božja blizina. Zato sam zahvalan župniku što me je pozvao ne da Vam propovijedam, već ispovijedim da sam se puno molio za sve vas, za svakoga pojedinačno, vaše obitelji, zajednice, bilo župske bilo nacionalne i dijecezanske, koje nosim u svome srcu. Očekujte od mene da ću vas i na zemlji i na Nebu uvijek podupirati svojom posebnom molitvom“.

Izričući molitvenu čestitku župljanima, Hočevar je naglasio: „Vama i čitavoj ovoj regiji neka Bog dadne novi život, prije svega tjelesni, da budu vaše obitelji mnogobrojne, sretne i radosne jer su u službi života. Neka pogleda na bogatu kulturnu prošlost, da se sve slavne utvrde i zidovi ovdje, od rimskog vremena nadalje, ponovno obnove i sva teška povijest, koja je ovdje prohujala, dobije novo lice i novu proročku snagu. Na poseban način vam želim novo duhovno rođenje, rođenje duhovnih zajednica, kako bi se svatko od nas osobno mogao jasno odlučiti za Boga, kao nekada sv. Pavao. Nemojmo se varati. Ako ćemo živjeti zaboravljajući Boga, koji je gospodar sve povijesti i svih vijekova, početak i svršetak svega – i zato središte svega – bit ćemo bez početka i svršetka, bez središta života i dezorijentirani. Zato je ovo veliki dan. Svim onim pojedincima, zajednicama i grupama koje su izgrađivale ovaj kraj i žive zajednice u njemu, nakon promatranja, razmatranja i uranjanja u povijest, odgovorit ćemo dostojno i s pravom zahvalom ako će u našim srcima procvasti živa, osobna odluka za Isusa, kao Pavlova“.

Govoreći o navještenom Evanđelju (Mt 10, 37-42), nadbiskup Hočevar je kazao kako su nama te Isusove riječi, zbog semitskog jezika, donekle strane. “Nije poziv Kristov u tome da nekoga odbacimo na stranu, zaboravimo, već Krist kaže: „Tek kada budete na vrhu duhovnosti, ljubavi, tek tada ćete biti tako jako sjedinjeni sa Nebeskim Ocem kao sam Isus Krist, tek onda ćete otkrivati što znači biti otac, majka, brat i sestra, tek onda ćete znati kako je dragocjen naš život, tjelesni, materijalni, duhovni i duševni, tek onda ćete vidjeti da trebate biti ljudi kulture, solidarnosti, koji će svugdje širiti Božju ljubav koja daje snagu, postojanost, radost svemu što postoji. Niste tu da budete robovi neke nepotpune tradicije, da biste samo radili ono što su radili vaši preci“. Propovjednik je dodao: „Mislim da je baš ovaj kraj pozvan, zbog tolike povijesti i događaja, da svi zajedno, u najdubljoj duhovnoj i svestranoj solidarnosti porodite novi život. Krist zna da mi svi imamo mnogo sposobnosti. Ne dozvolite da vas vodi propaganda, ideologija ili nepotpuna tradicija! Neka vas u svakom trenutku nadahnjuje Isus Krist. Samo on je čudesno lijepa sinteza Neba i zemlje, vječnosti i povijesti. Samo On može dati snagu za naše odluke. Molim se kako bi se svatko od vas u svakom momentu mogao odlučiti za Isusa, njegovu snagu mudrost i postojanost“.

Prisjećajući se svojih 50 godina svećeništva i 60 godina redovničkog života u salezijanskom redu, Hočevar je pozvao vjernike na zajedničko djelovanje. „Prvo, da radimo za jedinstvo kršćana. Boli me što je prošlo više od 2000 godina od Isusovog rođenja, a samo je nešto više od 18% stanovnika Zemlje kršćansko. Mi smo za to odgovorni. Ako je na svijetu toliko nemira i svega negativnog, mi smo odgovorni jer nismo dovoljno svjedočili za Krista. Drugo, uvijek mi je bilo najdraže povjerenje među ljudima, skupinama, jezicima. Krist je zato razapet na križu da bi zagrlio čitav svijet, jer koliko ćemo zagrljaja svijetu nuditi samo toliko će biti mira i radosti. Treće, Krist je pobjednik. Jako me boli pesimizam! Tražeći jedinstvo, Kristu je prvo je bitno pomirenje. Donosimo ljudima radost!“, završio je nadbiskup svoju homiliju.

Na kraju svečane mise, koju je glazbeno animirala s. Kristina Ralbovsky sa župnim zborom, predsjedatelju slavlja se zahvalio župnik Stantić, a pročitana je, kao dar nadbiskupu za njegov svećenički jubilej, pjesma čestitke koju je napisala župljanka i čuvarica tradicije Hrvata u Baču Stanka Čoban.

Gosti proslave obljetnice bili su ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Republike Srbije Tomislav Žigmanov, te predstavnici općine Bač.

Proslava obljetnice crkve započela je trodnevnicom koju je vodio o. Vladimir Sedlak, župnik grkokatoličke župe Pokrova Presvete Bogorodice iz Petrovaca (Križevačka eparhija). On je 29. lipnja (na dan župnog proštenja) predslavio misu i propovijedao na temu: „Ribar Petar – stijena Crkve“ (Mt 16,18), idućeg dana, 30. lipnja, tema homilije bila je „Biti apostol Kristov“ (Lk 6, 13), a 1. srpnja „Pavao, svjedok i poslužitelj Božje objave“ (Dj 26,16).

U danima priprave za jubilej, župnik i dekan Bača dr. Marinko Stantić sa župljanima posjetio je na bačkom groblju grobnicu pokojnih župnika Bača koji su ondje pokopani: Matije Trskića, Stjepana Šamanovića, Győrgya Báloga, Ivana Evetovića, Stjepana Tumbasa i Ive Topalića, te grobnicu u kojoj su zemni ostaci 40 redovnica družbe Naše Gospe koje su pokopane u Baču, a čiji se samostan nalazi na prostoru župe, neposredno uz župnu crkvu. Uz molitvu za pokojnike, položeno je cvijeće sa znakom jubileja.

Crkveno središte u Baču vrlo je staro. Prema nekim izvorima prvi spomen Bača datira još iz V. ili VI. stoljeća. Neki povjesničari smatraju da je ovdje nadbiskupiju osnovao sveti Metod. U XI. stoljeću, 1090. godine, u Baču je utemeljeno sjedište nadbiskupije i prvostolnog kaptola od strane sv. Ladislava. Bačka Crkva suštinski je povezana sa poviješću cijele Subotičke biskupije. Danas samo manja župa, 1135. godine, kada je Bačka nadbiskupija ujedinjena sa Kalačkom, te idućih 700 godina Bač je bio u imenu nekadašnje velike Kalačko-bačke nadbiskupje, a crkva jedno od dva sjedišta nadbiskupa i prvostolnog kaptola. Najstariji dušobrižnici bili su franjevci, te je kao župska služila franjevačka crkva. Župa je obnovljena 1688. Godine 1766. kalački nadbiskup Bátyany povjerio je dušobrižništvo biskupijskim svećenicima, a sebe imenovao župnikom. Sadašnju crkvu je dao sagraditi o svojem trošku. Kamen temeljac blagoslovljen je 11. srpnja 1773. Crkva je završena 12. studenoga 1780. godine, a službeno blagoslovljena tek na njezinu 200. obljetnicu. Riječ je o spomeniku kulture – nepokretnom kulturnom dobru od velikog značaja, velikoj jednobrodnoj baroknoj građevini s tornjem visokim 60 metara. Dugačka je 50,5 metara a široka 20,25.

Najveći dio župljana ove župe (te 14 od dosadašnjih 17 župnika) bili su i ostali Hrvati šokačke grane, doseljeni u većem broju ovdje sa franjevcima iz okolice Tuzle krajem XVII. stoljeća. Osim njih, u manjem broju tu su i Mađari, Nijemci i Slovaci.