Proslava Velike Gospe u Beogradu i obljetnica posvete beogradske katedrale

U utorak, 15. kolovoza 2023., na svetkovinu Velike Gospe, beogradska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavila je svoju nebesku zaštitnicu svečanim misnim slavljem koje je u prijepodnevnim satima predslavio fra Ilija Alandžak, dekan Beogradskog dekanata, gvardijan samostana sv. Ante i župnik istoimene župe u Beogradu, objavljeno je na mrežnoj stranici Beogradske nadbiskupije.

Koncelebrirao je vlč. Mihael Sokol, domaći župnik i rektor duhovnog centra Marijanuma zajedno sa svećenicima iz Beogradske nadbiskupije i Zrenjaninske biskupije.

Fra Ilija je u prigodnoj propovijedi govorio važnosti ove svetkovine i poruci koju ona sa sobom donosi, ističući da u ona sebi ima elemente „tradicionalne, tradicionalističke“ poruke. Propovjednik je naglasio kako često slika o Mariji može biti iskrivljena, jer se nju shvaća samo kao neko pobožno stvorenje ili osobu koja je daleko od realnosti i prebiva u nekim nedokučivim visinama. „Ipak, važnija slika Marije, kako nam opisuje i Sveto Pismo, jest slika Marije kao ponizne službenice Božje, jer kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi Sina Božjega, ona prihvaća taj misterij i preko nje je ostvarena ekonomija Božjeg spasenja“, naglasio je fra Ilija dodavši da je ona Isusova majka i ona koja je „Isusa donijela na ovaj svijet, rodila Sina Božjega, Bogorodica“. „Osim svih ovih slika kojima se zrcali Marija, svakako treba istaknuti da je ona i vjernica Božja, imala povjerenja u svoga sina Isusa Krista, osobito onda kada je to bilo presudno za njegov zemaljski život. Uz to što je ona vjernica Kristova i Božja, ona je majka i učenica Isusa Krista koja ga nije napuštala i u najtežim trenutcima ovozemaljskog Isusova života“, rekao je fra Ilija.

Osim ovih biblijskih slika o Mariji propovjednik je istakao kako današnja svetkovina u sebi krije i susret – onaj između čovjeka i Boga i to „susret nas samih sa Bogom“. „Kada govorimo o susretu Marije s Bogom neizostavno je istaknuti da se preko Marije dogodio susret žena i zmaja koji hoće da joj uzme dijete, dakle susret dobra i zla koji je obilježen opasnošću, ali s druge strane i neprestanom prisutnošću živoga Boga koji stremi nad svojom djecom i čuva ih od zla. (…) Ukoliko je ljudski život otvoren za Božji zahvat kao što je bilo to kod Marije onda susret postaje blagoslov koji je prožet radošću i srećom“, rekao je fra Ilija ističući da je Isus uskrsnućem susret sa smrću okrenuo u život i to „ne bilo kakav život, nego vječni život kojemu se svi vjernici nadaju“.

„Susret s Bogom događa se u običnoj svakodnevnici, u konkretnom životu, a ne u nekoj izmišljenoj stvarnosti. Taj susret nas mijenja postupno da budemo bolji ljudi i više Božji“, posvijestio je fra Ilija koji je svoju propovijed zaključio poticajem vjernicima da, poput Marije, puste u potpunosti Boga u svoj život kako bi ga on „preobrazio, proslavio i posvetio“. Također ih je potaknuo da, poput Marije koja je dušom i tijelom uznesena na nebu, i oni ostvare ono zbog čega su stvoreni – „vječno uživanje sa svim svetima u nebu“.

Na kraju svete mise župnik vlč. Mihael je na poseban način zahvalio fra Iliji koji je predvodio svečanost, ali i svima koji su sudjelovali na svetoj misi kao i svima koji su se aktivno uključili u trodnevnicu i u pripremu proslave Velike Gospe.

Svečano misno slavlje uzveličao je zbor „Ars vocalis“.

Trodnevna duhovna priprava uoči svetkovine Velike Gospe

Trodnevnu duhovnu pripremu uoči svetkovine Velike Gospe uz prigodne propovijedi i razmatranja u beogradskoj katedrali predvodio je vlč. Majk Rušec, upravnik župa sv. Katarine u Zagorskim Selima i sv. Ane u Sutlanskoj Poljani, koje pripadaju Zagrebačjoj nadbiskupiji uz koncelebraciju vlč. Mihaela Sokola.

Prvog dana trodnevnice u subotu, 12. kolovoza na svečanom euharistijskom slavlju u katedrali, uz predsedatelja i svećenike Beogradske nadbiskupije, koncelebrirao je i fra Davor Dominović, voditelj HKC u Brisbanu, u Australiji. U prigodnoj propovijedi vlč. Rušec je, tumačeći evanđelje koje ova subota stavlja vjernicima na razmatranje, između ostaloga istaknuo kako „treba pustiti živu i djelotvornu riječ Božju da odzvanja ne samo zidinama crkve, već u srcima prisutnog naroda Božjeg“. Poručio je da se svaki vjernik, barem na trenutak, treba „osamiti i pogledati duboko u svoje srce zapitavši se, je li njegova vjera kao zrno gorušičino, i sebi priznati, sebe ispitati koliko je vjere u konkretnim riječima i djelima, ali i u međuljudskim odnosima kojima svakodnevno treba donositi živog Boga u svijet“.

Trodnevna duhovna obnova nastavljena je na devetnaestu nedjelja kroz godinu, 13. kolovoza misnim slavljem u beogradskoj katedrali. U propovijedi je vlč. Majk istaknuo da je „najveće zlo, koje remeti unutrašnji čovjekov mir zapravo ono koje donosi otežan odnos i komunikaciju sa Bogom“. Osvrnuvši se na prvo nedjeljno misno čitanje (1Kr 19, 9a. 11-13) propovjednik je progovorio o Bogu koji dolazi u vidu „laganog povjetarca i koji sa sobom donosi mir“. “Ovi poticaji i ove slike pomažu nam da shvatimo preveliku važnost unutrašnjeg mira koji nije samo sveta ravnodušnost nego je temelj jednog kardinalnog uvjerenja da sam dijete Božje, svatko od nas, i da je život svakoga od nas u ruci Božjoj. Da bi to uvjerenje jačali u svom srcu, potrebno je naći duboki mir u sebi. To nije luksuz, danas je to potreba i uvjet duhovnog života”, naglasio je, uz ostalo, vlč. Majk koji je pozvao sve nazočne vjernike da sudjeluju i posljednjeg dana trodnevne duhovne pripreme, kojega će ujedno biti obilježena i godišnjica posvete ove katedrale.

Obljetnica posvete beogradske katedrale

U uvodu u misno slavlje na uočnicu svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza prisutne vjernike vlč. Rušec potaknuo je da se prisjete svih koje nerijetko zaboravljaju u svojim zahvalama, a koje im je upravo Bog poslao na njihovom životnom putu. U prigodnoj propovijedi govorio je o Marijinom životu, uspoređujući ga sa životom svakog čovjeka. Nazočne je potaknuo na zajedničko promišljanje o Mariji i o njenom životu i to u točki koja im je zajednička. „Marijin život bio je prožet neizvjesnošću i patnjom, ali i mnogim pitanjima: od trenutka kada joj je Gabrijel rekao da će postati Majkom Božjom; preko bijega s novorođenčetom i straha od Herodove krvničke ruke, kao i strepnje zbog Šimunovog proročanstva pa sve do gorke muke na križnom putu njenog Sina, njenog neizmjernog bola na putu Spasitelja prema Kalvariji i gorkog trenutka susreta s realnošću kada su joj u ruke položili tijelo mrtvog Sina“, istaknuo je propovjednik.

Istaknuo je da život Nebeske Majke, kao i život svakog čovjeka nije ispunjen samo bolnim i teškim trenucima koji su neizbježni, već i radosnim i sretnim momentima koji pomažu da se nastavi dalje. „Upravo u tim isprepletenim trenucima neizvjesnosti, straha, bola, radosti i sreće prikazana je zajednička nit koja povezuje život Marije sa životom svakog čovjeka. Marijina vjera u Božju riječ i pouzdanje učinili su da i nakon teških trenutaka nastavi dalje i da poput apostola donosi živu Isusovu riječ ljudima“, kazao je vlč. Majk.

Na kraju misnog slavlja, vlč. Mihael zahvalio se vlč. Majku koji je predvodio ovu trodnevnu duhovnu pripremu kojom je, kako je kazao, „duhovno obogatio srca vjernika“, kao i svim svećenicima, ali i vjernicima koji su istrajno dolazili kroz ove dane pripreme za svetkovinu Velike Gospe.

Svečano misno slavlje uzveličao je zbor „Ars vocalis“, a prenosila ga je Radio Marija Srbije, kojoj je vlč. Mihael također izrekao zahvalu moleći Gospu za zagovor za sve one koji ne mogu fizički da prisustvuju misnim slavljima.

Nakon mise uslijedila je procesija s kipom Gospe, u kojoj su u sklopu dvije postaje izrečene molitve Gospi za mir u Ukrajini i prestanak rata, ubijanja i razaranja.

Nakon završetka radova na zidanju nove crkve, 14. kolovoza 1988. godine, obnovljena, do tada, od uspostave Nadbiskupije nikada dovršena crkva posvećena je za katedralnu u čast Uznesenju Blažene Djevice Marije. Time je Beogradska nadbiskupija dobila novu dostojnu katedralu umjesto dotadašnje katedrale Krista Kralja koja je bila premala. Sam čin posvećenja predvodio je dr. Franc Perko, tadašnji nadbiskup i metropolit beogradski. Samostan koji se nalazi u dvorištu župe, župni ured i dvorana preuređeni su 1989. godine u prostore za duhovne vježbe i susrete mladih, a dobili su ime „Dom sv. Ivana Kapistrana“, po svecu koji ima velike zasluge za oslobođenje Beograda od Osmanlija, navodi se na mrežnoj nadbiskupijskoj stranici.