Proslava dijamantske mise o. Petra Taševa u župi Sv. Ćirila i Metodija u Beogradu

Na treću nedjelju kroz Crkvenu godinu koju je papa Franja proglasio nedjeljom Božije Riječi, 22. siječnja, o. Petar Tašev, lazarista koji je u Beogradu na službi više od polovine svoje svećeničke službe, proslavio je svoju dijamantsku misu, točnije jubilej 60 godina svećeništva. Svečano euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Ćirila i Metoda predvodio je sam slavljenik u zajedništvu s mons. dr Ladislavom Nemetom, beogradskim nadbiskupom i metropolitom, mons. Stanislavom Hočevarom, umirovljenim beogradskim nadbiskupom, lazaristima i mnogobrojnim svećenicima među kojima je bio i nećak slavljenika vlč. Damjan.

Na samom početku misnog slavlja, župnik o. Lojze Letonja pročitao je životopis o. Taševa, istakavši neke od važnih godina u njegovom životu.

Na ovom slavlju prigodnu propovijed održao je umirovljeni nadbiskup Hočevar koji se osvrnuo ne samo na važne godine života slavljenika već i na iskušenja, prepreke ali i ljepe dane koji su u mnogo čemu obilježili poziv ovog službenika Crkve. Važna činjenica na životnom putu svakog svećenika ali i bilo kog drugog čovjeka je njegova obitelj, istaknuo je propovjednik, podsjećajući sve na moment u životu o. Taševa koji je imao ključnu ulogu u životu njega ali i njegovih jedanaestoro braće i sestara, a to su pobožni roditelji i otac koji nije samo bio stub kuće u alegorijskom smislu već i pravi duhovni otac i oslonac čitave obitelji, ujedno i grkokatolički svećenik. Nakon teških trenutaka kada su otišli iz Makedonije gde je rođen, preko ne tako ljepog iskustva u vojsci u kojoj je, kako je to propovjednik rekao, o. Tašev ostao vjeran i dosljedan svojim uvjerenjima i svojoj vjeri pa preko beogradskog nadbiskupa mons. dr Gabrijela Bukatka koji mu pruža mogućnost za daljnje školovanje. Životni put slavljenika zaista predstavlja spajanje različitih kultura, predstavlja svojevrstan most između Istoka i Zapada. Potekao iz grkokatoličke obitelji, susreo se sa mnogim kulturama i narodima, i na taj način uvijek ne direktno već indirektno postao taj „most“.

Dan ređenja, 19. siječnja 1963. godine, Bogojavljenje po julijanskom kalendaru, umirovljeni nadbiskup Hočevar istakao je kao dan rađanja novog života u o. Taševu, kada je njegovo srce, iako je tada u Zagrebu bilo -25 stupnjeva, gorijelo ljubavlju za Gospodina. Dan kada je Crkva postala bogatija za još jednog vjernog slugu a mogi ljudi i ljudska srca kojima je tijekom ovih 60. godina bio na raspolaganju, bogatiji za riječi spasa i utjehe. Zaključivši svoju propovijed zahvalom prvenstveno dragom Bogu na daru života i svećenstva o. Taševa, umirovljeni nadbiskup Hočevar zahvalio se i samom slavljeniku i čestitao mu ovaj jubilej.

Nakon misnog slavlja usljedili su zahvalni govori, a u ime župne zajednice župe u kojoj ovaj slavljenik obavlja službu duhovnog pomoćnika, uručen mu je poklon, ikona sv. Petra, nebeskog zaštitnika slavljenika, kao i u ime župne zajednice iz Bitolja u kojoj je slavljenik dugo godina služio.

Mons. dr Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit čestitao je slavljeniku i izrazio veliku sreću što je prvi put u ovoj župi baš na ovaj važan i svečani dan za ovu župnu zajednicu ali i cijelu Beogradsku nadbiskupiju.

Vizitator lazarista, iz slovenačke provincije uputio je svoje čestitke slavljeniku ali je ovom prilikom pročitao pismo čestitke i generalnog superiora lazarista o. Tomaža Mavriča. Dok je svoju čestitku i apostolski blagoslov pape Franje slavljeniku uručio nećak vlč. Damjan.

Na kraju zahvalnih govora, slavljenik o. Tašev zahvalio se svim prisutnima oko zajedničkog stola euharistije, ali i svim prisutnim vjernicima a na poseban način svojoj rodbini koja je ovom prilikom došla, kao i sestrama iz slovenačke provincije Družbe kćeri kršćanske ljubavi među kojima je bila i njegova najmlađa sestra.

Druženje je nastavljeno i nakon misnog slavlja.

Petar Tašev rođen je 12. rujna 1935. godine u Makedoniji u grkokatoličkoj obitelji kao jedno od dvanestoro djece svojih roditelja. Osnovno školovanje završio je u Makedoniji dok je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Klasičnoj gimnaziji u Rijeci 1954. godine. Vojni rok služio je u Osjeku i Sarajevu, dok je bogosloviju započeo u Rijeci a završio je u Zagrebu. Član misionarske Družbe lazarista – svetog Vinka Paulskog postao je 27.Rujna 1957. godine u Beogradu na blagdan osnivača ove Družbe. Vječne zavjete položio je 28.Rujna 1962. godine u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 19. siječnja 1963. godine u Zagrebu u crkvi sv. Ćirila i Metoda. Svoju službu u Beogradu počeo je kao kapelan u crkvi Sv. Ćirila i Metodija još 1963. godine, gdje je bio i župnik od 1966. godine do 1968. godine odakle odlazi u Bitolj i tamo boravi do 1978. godine. Njegova dalja služba bila je ponovo u Beogradu, zatim ponovo u Bitolju odakle odlazi u misije. U Beograd je ponovno konačno došao kao superior od 2001. do 2009. godine i tu ostaje kao duhovni pomoćnik od 2009. godine pa sve do danas.