Papa članovima Sveučilišta Loyola: Formirajte "vrijedne sanjare"

Smatra kako je uloga akademskih ustanova ključna, jer njihova zadaća nije samo “formirati sjajne umove, nego i njegovati velikodušna srca i savjesti pažljive prema dostojanstvu svake osobe“.

“Obrazovanje, kao i prenošenje znanja – što je istina – obveza je i metoda osposobljavanja ljudi sposobnih utjeloviti vrijednosti pomirenja i pravde u svakom aspektu svog života. Um, srce i ruke ne mogu dobro rasti odvojeno i samo zajedno mogu se uhvatiti u koštac sa stvarnošću i potrebama vremena. Želim vam da formirate ‘vrijedne sanjare’, a da to i sami budete prije svega”, kazao je papa Franjo.

U svom se govoru osvrnuo i na krizu svjetskog poretka, ističući kako se čini da “nedostaje horizont nade”. “A bez nade ne možete živjeti. Ne zaboravimo nadu, koja je sidro, do obale, a mi se držimo užeta. Nada nikad ne razočarava”, podsjetio je.

Predstavnici sveučilišta trenutno hodočaste u mjesta gdje je živio sv. Ignacije Lojolski, a Papa ih je nadalje u svom obraćanju u Vatikanu potaknuo da njeguju intelektualnu znatiželju, duh suradnji i osjetljivost prema današnjim izazovima, kako bi bila vidljiva “baština sv. Ignacija”.

“Postoji potreba za muškarcima i ženama koji su spremni staviti svoje vještine u službu drugih, raditi za budućnost u kojoj svaka osoba može razviti svoje sposobnosti i živjeti s dostojanstvom i poštovanjem, a svijet može pronaći mir”, poručio je Sveti Otac.

Papa traži od čelnika Sveučilišta Loyola u Chicagu da uvijek zadrže “želju za hodom”, da “idu u potragu za smislom života” i da se također vrate korijenima, crpeći iz njih snagu kako bi išli naprijed. Podsjetio je na iskustvo i duhovnost sv. Ignacija, “koji je Boga uvijek stavljao na prvo mjesto i bio u stalnoj potrazi za Božjom voljom” te je zbog toga bio potaknut “ustrajnom željom za služenjem”.

Kako je rekao Sveti Otac: “Ova vas tradicija danas poziva da tražite istinu kroz ozbiljno proučavanje, pozorno slušanje i hrabro djelovanje. Potičem vas da ustrajete na tom putu, da budete svjedoci nade u svijetu često obilježenom podjelama i sukobima; hvala Bogu da sukoba ima, ali sukobi se rješavaju na drugoj, višoj razini. Sukobi nas navode da hodamo labirintima, a iz labirinta izlazimo odozgo, a ne sami. Sukob nas potiče na rad”.

Pozvao je članove tog isusovačkog sveučilišta da se uvijek pitaju kako “doprinijeti poboljšanju svijeta”, te istaknuo kako “za poticanje međusobnog razumijevanja, suradnje i izgradnje mostova između različitih tradicija, kultura i svjetonazora”, mora se voditi računa o “međukulturnom i međureligijskom dijalogu”.