Papa Franjo prvi put javno o deklaraciji „Fiducia supplicans“

Papa Franjo se u intervjuu za talijansku televiziju Nove 14. siječnja osvrnuo na niz tema od eskalacije rata do planiranih apostolskih putovanja te je prvi put javno govorio o deklaraciji „Fiducia supplicans“.

Gostujući u emisiji „Che tempo che fa“ voditelja Fabija Fazija, Papa je odgovorio na pitanje glede polemika o deklaraciji Dikasterija za nauk vjere „Fiducia supplicans“ o pastoralnom značenju blagoslovâ, koja otvara mogućnost blagoslova parova u neredovitim situacijama, među njima i istospolnih parova.

„Kada dođe vrijeme za donošenje odluka, postoji cijena usamljenosti koju morate platiti i ponekad se odluke ne prihvaćaju. Ali većinu vremena kada se odluke ne prihvaćaju, to je zato što se ne poznaju. Ja kažem: kada vam se ne sviđa odluka, idite i razgovarajte, izrecite svoje sumnje te nastavite bratsku raspravu. Tako stvar ide naprijed. Opasnost je da ako mi se nešto ne sviđa, to zakopam u srcu pa nastaje otpor i donose se loši zaključci. To se dogodilo s ovim posljednjim odlukama o blagoslovu svih“, rekao je Papa.

„Gospodin blagoslivlja svakoga, svakoga, svakoga tko dolazi. Gospodin blagoslivlja sve koji mogu biti kršteni, dakle svakog čovjeka. Ali tada ljudi moraju razmotriti blagoslov Gospodnji i vidjeti koji put im Gospodin predlaže. No moramo ih primiti za ruku i pomoći im hodati tim putem, a ne osuđivati ​​ih od početka. To je pastoralno djelovanje Crkve. Ovo je vrlo važan posao za ispovjednike. Ispovjednicima uvijek govorim: vi sve opraštajte i s velikom dobrotom postupajte s ljudima, kao što Gospodin postupa s nama. A ako želite pomoći ljudima, uvijek možete razgovarati o tome da ih vodite i pomažete im da idu naprijed, ali opraštajte svima“.

U 54 godine svećeništva, kazao je papa Franjo, „samo sam jednom uskratio odrješenje, zbog licemjerja osobe“.

Ponovio je kako Bog se nikada ne umara od praštanja, već smo mi ti koji se umaramo od traženja oprosta.

Gospodin se „ne sablažnjava našim grijesima, jer On je Otac i On nas prati”, istaknuo je nadalje papa Franjo.

Osvrnuvši se na sukobe diljem svijeta, Papa je ponovno osudio strahotu rata. „Istina je da je sklapanje mira riskantno, ali rat je riskantniji“, poručio je.

Papa je govorio i o nedavnom susretu s delegacijom djece iz Ukrajine. „Nitko se od njih nije nasmijao“, rekao je. „Djeca se spontano smiješe; dao sam im čokolade, a oni se nisu nasmiješili. Zaboravili su se smiješiti, a kad se dijete zaboravi smijati, to je zločin. To je ono što rat čini: sprječava sanjarenje“.

„Iza ratova – upozorio je rimski biskup – postoji trgovina oružjem“. Izrazio je zabrinutost zbog širenja sukoba. „Ova vojna eskalacija me plaši, jer napredovanje vojnih poteza u svijetu tjera čovjeka zapitati se kako ćemo završiti, s atomskim oružjem koje uništava sve. Kako ćemo završiti? Kao Noina arka? Plaši me sposobnost samouništenja koju čovječanstvo ima danas“.

U intervjuu se papa Franjo osvrnuo i na pitanje migranata, prisjećajući se njegovog susreta s Patoom, mladim čovjekom iz Kameruna koji je u pustinji između Tunisa i Libije izgubio ženu i kćer. Papa ga je primio u studenom u svojoj rezidenciji u Domu svete Marte.

„Toliko je okrutnosti u postupanju s tim migrantima od trenutka kada napuste svoje domove do dolaska ovdje u Europu“, rekao je. „Svatko ima pravo ostati u vlastitom domu ili migrirati“.

Papa je pozvao na „dobro promišljenu“ migracijsku politiku koja omogućuju hvatanje u koštac s problemom migranata te „eliminira sve mafije koje iskorištavaju migrante“.

Odgovarajući na pitanje o mogućnosti svoje ostavke, Papa je poručio: „O tome ne razmišljam, ne brinem, pa čak ni ne želim“.

„Ta je mogućnost otvorena svim papama, ali trenutno nije u središtu mojih misli, briga i osjećaja“, dodao je.

Papa je zatim najavio dva putovanja koja bi se trebala dogoditi tijekom ove godine: jedno u kolovozu u Polineziju i jedno u svoju rodnu Argentinu, krajem godine. „Teško je vrijeme za zemlju“, komentirao je papa Franjo stanje u svojoj domovini. „Postoji mogućnost putovanja u drugom dijelu godine, jer je sada promjena vlade; ima novih stvari(…) Želim otići tamo. Deset godina je u redu; u redu je, mogu ići“.