Objavljena Papina poruka za korizmu: „Bog ne želi podanike, već sinove i kćeri“

Kada nam se Bog objavljuje, njegova je poruka uvijek sloboda, podsjeća Papa u poruci, citirajući Knjigu Izlaska: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva” (Izl 20, 2). Poziv na slobodu zahtjevan je, priznaje Sveti Otac, napominjući kako se na njega ne odgovara odmah, već je potrebno da sazrije kao dio puta.

„Baš kao što se Izrael u pustinji još uvijek držao Egipta – često žudeći za prošlošću i gunđajući protiv Gospodina i Mojsija – i danas se Božji narod može držati ugnjetavačkog ropstva koje je pozvan ostaviti za sobom. Shvaćamo koliko je to istina u onim trenucima kada se osjećamo beznadno, lutamo kroz život kao u pustinji i nedostaje nam obećana zemlja kao odredište. Korizma je milosno vrijeme u kojem pustinja ponovno može postati – prema riječima proroka Hošee – mjesto naše prve ljubavi“ (usp. Hoš 2,16-17), poručuje Papa.

Izlazak iz ropstva u slobodu nije apstraktno putovanje, ističe nadalje. „Da naše slavlje korizme bude konkretno, prvi korak je želja da otvorimo oči za stvarnost“. Kao što je Gospodin Mojsiju rekao da je vidio jade svoga naroda u Egiptu, „tako i danas vapaj tolike naše potlačene braće i sestara uzdiže se do neba”. Čujemo li i mi taj vapaj, pita Papa. Brine li nas, pokreće li nas?

Prisjećajući se svoga posjeta Lampedusi, Papa je podsjetio kako je tada postavio dva pitanja: „Tko si ti” te „Tko je tvoj brat”. Kako naglašava: „Naš će korizmeni hod biti konkretan ako, slušajući ponovno ta dva pitanja, shvatimo da smo i danas pod vlašću faraona. Vlast koja nas čini umornima i ravnodušnima. Model rasta koji nas dijeli i krade nam budućnost. Zemlja, zrak i voda su zagađeni, ali su i naše duše. Istina, krštenje je započelo naš proces oslobođenja, ali u nama ostaje neobjašnjiva čežnja za ropstvom. Neka vrsta privlačnosti prema sigurnosti poznatih stvari, nauštrb naše slobode”.

No, želimo li mi novi svijet? Pitanje je to pape Franje, koji isto tako ističe: „Svjedočanstvo mnoge moje braće biskupa i velikog broja onih koji rade za mir i pravdu sve me više uvjerilo da se trebamo boriti s nedostatkom nade koja guši snove i tihi krik koji dopire do neba i pokreće Božje srce. Ovaj ‘deficit nade’ ne razlikuje se od nostalgije za ropstvom koja je paralizirala Izrael u pustinji i spriječila ga da krene naprijed“.

Bog se nije umorio od nas. Korizma je razdoblje obraćenja, vrijeme slobode. Za razliku od faraona, Bog ne želi podanike, već sinove i kćeri, ističe Papa. Pustinja je mjesto gdje sazrijeva naša sloboda u osobnu odluku da se ne vratimo ropstvu. U korizmi pronalazimo novi kriterij pravde i zajednicu s kojom možemo napredovati putem kojim još nismo krenuli.

Međutim to podrazumijeva borbu, kao što nam jasno pokazuju Knjiga Izlaska i Isusove kušnje u pustinji. Posebnu pažnju treba usmjeriti na opasnost vlastitih idola koji nas paraliziraju, umjesto da nam omogućuju napredak. Umjesto susreta, stvaraju sukobe.

Vrijeme je djelovanja, a u korizmi djelovanje znači isto tako i zastati, napominje papa Franjo. Zastati u molitvi, kako bismo primili Božju riječ, zastati poput Samarijanca pred ranjenim bratom ili sestrom. „U Božjoj prisutnosti postajemo braća i sestre, osjetljiviji jedni prema drugima: umjesto prijetnji i neprijatelja otkrivamo suputnike“. To je Božji san, obećana zemlja u koju putujemo nakon što iza sebe ostavimo ropstvo.

Sinodalni oblik Crkve koji ovih godina ponovno otkrivamo i njegujemo, sugerira da je korizma i vrijeme zajedničkih odluka, ističe rimski biskup, pozivajući svaku kršćanski zajednicu da „ponudi svojim članovima trenutke za ponovno promišljanje o svom životnom stilu, vrijeme za ispitivanje svoje prisutnosti u društvu i doprinosa koji daju njegovom boljitku”.

U mjeri u kojoj ova korizma postane vrijeme obraćenja, tjeskobno čovječanstvo će primijetiti bujicu kreativnosti, bljesak nove nade, poručuje papa Franjo. „Doista, proživljavamo treći svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Ipak, skupimo hrabrosti vidjeti naš svijet, ne kao da je u samrtnom hropcu, već u procesu rađanja, ne na kraju, nego na početku velikog novog poglavlja povijesti“, zaključuje Sveti Otac u poruci za ovogodišnju korizmu.