Nedjelja zahvalnica u Rumi

Župljani župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi su se u nedjelju, 29. listopada svetom misom zahvalili Bogu za plodove zemlje.

Misa zahvalnica započela je ulaznom procesijom u kojoj su sudjelovali, uz župnik i ministrante, vjernici u narodnim nošnjama koji su u prikaznoj procesiji prinijeli i zahvalne darove. Oltarni prostor urešen je dan ranije darovima zahvale rumskih župljana, koji su na simboličan način predstavljali iskrenu hvalu Gospodinu za sve što je dao i što čini za nas. Upravo na taj čin zahvalnosti, kao i na činjenicu da zahvalnost tako često zaboravljamo u svakodnevnom životu, podsjetio je župnik preč. Josip Ivešić odmah na početku misnoga slavlja. Svoju homiliju župnik je započeo riječima: „Današnji čovjek puno toga podrazumijeva: hranu, vodu, krov nad glavom, obitelj... mogli bismo do u nedogled nabrajati stvari koje čovjek nekako podrazumijeva i ne samo kad su u pitanju stvari, već i ljudi oko nas.“ Polazeći od te činjenice postajemo svjesni kako se upravo tu krije opasnost da ono što se podrazumijeva više ne bude predmet vrijednosti i važnosti moga života. Krije se opasnost da mislimo kako: „Trebamo zahvaljivati samo ako se nešto posebno dogodi u mome životu,ili za ono što mi nek učini a što nisam očekivao, ni sanjao.“ Pozvani smo zahvaljivati za svakodnevne, male konkretne stvari u kojima prepoznajemo Božju ljubavi i blizinu, te ljubav i  blizinu ljudi pored nas. „Božja riječ,“ nastavio je župnik u svojoj propovijedi, „osobito u evanđelju današnje nedjelje govori o onome što je ne samo zaista važno, nego i najvažnije. Neki zakonoznanac (a samo njegovo ime već kaže da je izuzetno dobro poznavao zakone) pitao je Isusa koji je zakon najvažniji. Isus mu odgovara da je to jedna jedina zapovijed koja je nekako usmjerena na dvije strane, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjima. Tu ljubav mi u svome svakodnevnom životu trebamo živjeti i svjedočiti na razne načine. Jedan od njih je sigurno zahvalnost“, istakao je župnik. Dodao je da zato danas želimo doista iskazati hvalu, sasvim konkretno, malim, jednostavnim stvarima, i pozvao da, ako to već nismo  učinili, počnemo činiti od ove mise. Prisutne je pozvao da budu zahvalni za stvari kao što je: buđenje – da sam se živ i zdrav probudio i ustao danas, za ruke kojima smo se umili ili prekrstili nakon buđenja, za prvu osobu koju smo susreli ovoga jutra,  i za tolike male a opet važne stvari i osobe. „Izričaj ljubavi prema Bogu i prema bližnjima možemopokazati kroz našu zahvalnost," rekao je župnik i nastavio, obraćanjem djeci, da nikada ne zaborave zahvaliti za svoje roditelje, jer toliko djece ih nema, toliko njih ne zna ni tko su ni odakle su. Roditelje je podsjetio da i oni budu zahvalni za svoju djecu jer njima ih je Bog povjerio, a sve nas da Gospodinu kažemo hvala za ono što često podrazumijevamo. Dodao je da darovi pred oltarom simbolično pokazuju našu zahvalnost, ne samo za darove, već za sve ono dobro koje od Gospodina primamo u svom životu, a koje on često daje i preko ljudi, pa je i sam zahvalio ovom prilikom svojim župljanima za sve što čine u zajednici, za pomoć, podršku, prihvaćanje, za doprinose koji čine da „rastemo u vjeri, nadi, ljubavi, a danas na osobit način i u zahvalnosti,“ čime je i završio svoju homiliju.

Uslijedio je prinos darova u kojem su sudjelovali djeca, mladi, roditelji i drugi župljani obučeni u narodne nošnje. Svečano, i u duhu zahvalnosti prinijeti su na oltar: zemlju, kruh, vino, hostije, Sveto pismo, cvijeće, voće, povrće, žitarice, tamburicu, loptu, kao simbol svih Božjih darova koji predstavljaju naš život i koji nas čine ljudima, te nas podsjećaju kako je lijepo biti čovjek. Prinos darova pratila je i molitva vjernika u kojoj je izražena zahvalnost Gospodinu za sve.

Misno slavlje animirao je pjevanjem Mješoviti župni zbor na čelu sa voditeljicom, Katarinom Atanacković.

Na koncu mise, župnik je zahvalio svima koji su sudjelovali na bilo koji način u pripremi mise zahvalnice, nakon koje je uslijedila trpeza ljubavi, kao njen nastavak i prilika da budemo zahvalni za svoju župnu zajednicu i svoje mjesto u njoj.