Gorski Karabah. Papina zabrinutost za izbjegle i za bogoštovna mjesta

U podnevnom nagovoru nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa se spomenuo izbjeglica iz Gorskoga Karabaha, izražavajući nadu da će svi stanovnici biti zaštićeni kao dio lokalne kulture, te uputio apel za zaštitu samostanā. Ljudi koji su pobjegli nakon napada Azerbajdžana, njih oko 100.000, strahuju da se više neće moći vratiti svojem domu, piše Vatican News.

Kriza u Gornjem Karabahu i dalje zabrinjava Papu. U podnevnom je nagovoru, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, izrazio zabrinutost zbog humanitarne situacije raseljenih ljudi koja je ozbiljna. Na tisuće je Armenaca raseljeno, prisiljeni napustiti svoj dom nakon što je Azerbajdžan 19. rujna ponovno preuzeo kontrolu nad teritorijem, što je dovelo do pada separatističke vlade. Papa je, osim toga, zatražio da se zaštite vjerske zajednice i sveta mjesta.

Želio bih također uputiti poseban apel za zaštitu samostanā i bogoštovnih mjesta u regiji. Nadam se da će, počevši od vlasti, svi stanovnici biti poštovani i zaštićeni kao dio lokalne kulture, izraz vjere i znak bratstva koje čini sposobnima za zajednički život u različitostima.

Više od sto tisuća izbjeglica u Armeniji

U Armeniju je posljednjih tjedana iz Gornjega Karabaha stiglo više od 100.000 izbjeglica, praktički cjelokupno stanovništvo regije. Armenija je olakšala ulazak raseljenih osoba unutar svojih granica, ali upravljanje golemim protokom izuzetno je slojevito. Gayané Khodaveerdi, tajnica Unije Armenaca i predsjednica Armenske opće dobrotvorne unije u Milanu, objasnila je u razgovoru za Vatican News – Vatikanski radio da su izbjeglice smješteni ne samo u glavnom gradu Erevanu, već i u selima i naseljima; tko ima rođake u Armeniji smjestili su se kod njih, dok su ostali privremeno smješteni u škole ili sportske dvorane. Pokušavamo neke stare objekte staviti u prihvatljive uvjete za život, ali za to će trebati vremena – rekla je Gayané Khodaveerdi.

​Potrebe izbjeglica

Nakon početne faze krize, sada je važno pronaći za izbjeglice stambena rješenja koja nisu privremena – napomenula je Khodaveerdi. I dalje su potrebna sredstva kako bi ti ljudi imali dostojanstven život. Druga je važna točka – istaknula je armenska aktivistica – ona koja se odnosi na mentalno zdravlje. Naime, većina tih ljudi je traumatizirana. Bili su pod opsadom više od 9 mjeseci, imali su nestalan i djelomičan pristup hrani, zdravstvenoj skrbi i struji. Nakon toga su bombardirani i protjerani iz zemlje svojih predaka.

Jedna od najvećih teškoća za ljude koji stignu u Armeniju – primijetila je – jest pomiriti se s radikalnom promjenom kroz koju će proći njihov život, s obzirom na to da se vrlo malo njih nada da će se vratiti svojem domu. Mnogi su od njih zbunjeni, ne znaju kako nastaviti sa svojim životom. Nemaju svi mogućnost osloniti se na obitelji i voljene osobe te moraju sami izmisliti novi život negdje drugdje – rekla je Khodaveerdi te istaknula – zbog toga je prisutnost psihologa tako tražena i važna. I UNICEF ​​je, povodom Svjetskoga dana mentalnog zdravlja, uputio apel posebno za psihičko zdravlje maloljetnika u Gornjem Karabahu – napomenula je Gayané Khodaveerdi.