Dužijanca 2024: Blagoslovljena ova zemlja naša

Biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas predvodio je u nedjelju, 11. kolovoza 2024. u subotičkoj katedrali svečanu misu 114. Dužijance. Ovdašnji vjernici slave Dužijancu, koja je uz brojne tradicijske običaje u prvom planu zahvala Bogu i pohvala čovjeku za rad, za kruh svagdašnji, prenosi mrežna stranica Subotičke biskupije.

Vrhunac slavlja započeo je ispraćajem bandaša Slađana Bošnjaka i bandašice Lucije Ivanković Radaković iz crkve sv. Roka u Subotici, koja se smatra kolijevkom Dužijance. Povorka, koju su činili bandaš i bandašica, te njihovi pratioci i konjanici dočekana je ispred katedrale sv. Terezije Avilske gdje je započelo svečano misno slavlje.

Misno slavlje predvodio je biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas koji je ove godine po prvi puta na Dužijanci u ulozi biskupa, u zajedništvu s brojnim svećenicima ove biskupije.

Kako je rekao biskup Fazekas, prigoda je ovo za sve nas da razmatramo o našem kruhu svagdanjem kao i o nebeskom kruhu. I jedno i drugo je dar Svevišnjega. Znak i izraz Njegove ljubavi, milosrđa i providnosti. »Svi mi dobro znamo što je kruh. Osnovna je hrana za većinu ljudi. Čovjek ga uvijek jede i nikad mu ne dojadi. Isus kaže za sebe da je kruh, a to znači da nam je potreban u našem životu, kao i što nam je i običan kruh potreban u ishrani. I ne samo to, Isus je živi kruh koji je s neba sišao. Izbor je obavio sam naš Spasitelj. Koliko puta se samo u evanđelju susrećemo s tom stvarnošću kruha. Prolazeći u proljeće kroz žitna polja Isus u njima gleda naraštaje ljudi koji čekaju radnike u kraljevstvu nebeskom. ‘Žetva je velika, a radnika malo’. Dva puta On umnaža kruh za mnoštvo. Govori o mrvicama kruha koje padaju sa stola bogataša, a ne dolaze do gladnih usta siromašnog Lazara. Govori o kruhu, kojega ima dovoljno i u izobilju u očinskoj kući, čega se prisjeća izgubljeni sin koji je otišao u tuđinu što i u njemu rađa nostalgiju za ocem. Kraljevstvo nebesko uspoređuje se kao kada žena uzme kvasac i zamijesi ga s tri mjere brašne dok sve ne uskisne. Napokon, Isus nam govori o samom sebi kao pšeničnom zrncu koje mora umrijeti. Zašto ta posebna naklonost prema stvorenju kruha? Vjerojatno je Isus htio ljude pripremiti da ga jednog dana prepoznaju u kruhu njegove euharistije. Kao da je On sam u zadnjim godina s ljubavlju pripremio posudu za posvećivanje hostija u kojoj će se čuvati Njegovo tijelo«, rekao je među ostalim biskup u homiliji i završio »Bilo bi dobro i lijepo, čak i spasonosno kada bi naša zahvala dragome Bogu za svakidašnji kruh kao za nebeski kruh bila zajednička i jedinstvena ovdje u našoj Subotici. Svakako trebamo uključiti i tu nakanu u ovu svetu misu, te moliti, biti strpljivi i nadati se da će se to jednoga dana i obistiniti.«

Bandaš Slađan Bošnjak i Lucija Ivanković Radaković prinijeli su na oltar krunu, kruh i žitni vijenac koji predstavljaju simbole Dužijance, dok su mladi u nošnji prinijeli darove u znak zahvalnosti Bogu za sve darovano.

Svečanosti slavlja doprinio je i Katedralni zbor »Albe Vidaković« pod ravnanjem mo. Miroslava Stantića, a osobit dojam je ostavila takozvana himna Dužijance »Blagoslovljena ova zemlja naša«.

Nakon misnog slavlje uslijedio je svečani mimohod kroz grad, u kom su sudjelovale »Kraljice«, djeca i mladi u bunjevačkoj nošnji, risari i risaruše, kulturno umjetnička društva, konjanici, pratioci i seoski bandaši i bandašice. U mimohodu su prikazani i stari običaji, »Rakijare«, »Polivači« i Čuvari Božjeg groba. Na posljetku na trg su u svečanim karucama stigli i bandaš i bandašica, koja je pomoćniku gradonačelnika Subotice Srđanu Samardžiću uručila kruh od novog brašna.

U svom govoru Samardžić je izrazio zahvalnost da može biti tu, kako je rekao Dužijanca je svojim značajem prerasla lokalne okvire i postala mnogo više od narodnog običaja. »Jedan od brendova našeg grada koji ima svoju povijest, svoju vrijednost, svoje bogatstvo, duhovnost, religioznost… Dužijanca je svetkovina koja ispunjava jednu od najznačajnijih poruka, što je čuvanje identiteta naroda s ovih prostora.«

Ovom prigodom nazočnima se obratila i saborska zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić, koja je obraćajući se svima s »poštovani« spomenula risare bez kojih kruha ne bi bilo, spomenula je potomke onih koji su prije 114. godina pokrenuli Dužijancu, sve one koji zahvaljuju Bogu za ove darove, radnike iz kulisa. Spomenula je Suboticu koja u svojoj arhikteturi i građevinama ima urezano klasje žita… »Poštovani pripadnici drugih zajednica koji poštujete Bunjevce Hrvate u vašoj Subotici, poštovane kolege saborski zastupnici koji ste danas vraćeni s granice i niste mogli doći na Dužijancu, poštovani svi vi, koji ćete učiniti da ovo bude zadnji put da se takvo što dogodi i da će želja za istinskim pomirenjem Srpskog i Hrvatskog naroda konačno doći iz dubine svakog od nas. Poštovana zemljo u kojoj su Bunjevci Hrvati rođeni, poštovana Matico koja činiš napore da se naš trag na ovim prostorima ne zatre, poštovani vi koji ćete učiniti da ova velebna manifestacija bude na listi nematerijalne kulturne baštine Republike Srbije, poštovani Bunjevci koji duboko u sebi osjećate svoje podrijetlo, poštovani vi koji ste spremni svoju radost dijeliti s drugima, dobro nam došli. Neka naša zahvala Bogu za darove nikad ne presuši. Neka živi naša Dužijanca i neka je blagoslovljeno svako zrno koje predaje svoje postojanje zarad zajedničkog nam i jedinog kruha«, rekla je Vojnić.

Bandaš i bandašica posjetili su i grob svećenika utemeljitelja Dužijance Blaška Rajića i odnijeli mu vijenac od žita i cvijeće.

Središnja proslava 114. Dužijance bila je završena u večernjim satima u Bandašicinom kolu na Gradskom trgu u Subotici.