Božićna poruka mons. Santa Roka Gangemija, apostolskog nuncija u R. Srbiji

Božićnu poruku mons. Santa Roka Gangemija, apostolskog nuncija u R. Srbiji prenosimo u cijelosti.

Predragi, za koji dan je Božić, a na ulicama se već osjeća ozračje ovog blagdana koji je, da upotrijebimo vrlo odomaćeni izraz, postao svjetskom baštinom.

Međutim, za neke, za one koji ne dijele naše vjerske osjećaje, iako zadržava svoje ozračje sretne bezbrižnosti i prisne dobrote ovomu blagdanu nedostaje bit, to jest povijesna i jedinstvena činjenica koja leži u osnovi ove radosti: Bog uzima našu ljudsku narav, prihvaća biti „nama u svemu sličan osim u grijehu“ (GS 22), dijeli iskustvo nas stvorenih bića kako bi mu dao ono dostojanstvo, koje je bilo okaljano neposluhom naših praroditelja, Adama i Eve.

Radosni smo jer znamo da je ovim povijesnim događajem daleki Bog postao blizak, drugi u odnosu na nas postao je jedim od nas, dapače postao je našim bratom, darujući nam svoju vlastitu majku za majku, te na taj načini spoznajemo kako daleki postaje blizak, stranac sunarodnjak, protivnik drug, suparnik saveznik.

Postati svjestan te promjene ne može nas samo obradovati već i potaknuti da tu radost podijelimo s drugima, da i preko običnog svjetla očitujemo istinsko i postojano svjetlo jer, kako nas podsjeća Ivanov Proslov, s Božićem „svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ (Iv 1,9).

Došlo je i nastavlja dolaziti, jer i danas kao i tada, u gorkom opažanju sv. Ivana, to svijetlo još treba biti prihvaćeno, prije svega ne treba ga brkati s tisućama svjetala koja nas okružuju i lako ih je prihvatiti, i danas to svjetlo dolazi „k svojima i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11).

Ono nije prihvaćeno ondje gdje brat prema svom bratu podiže pogled put mržnje i pohlepe, osobito kad su kršćani ti koji se sukobljavaju, jer tako se obezvrjeđuje smisao onoga koji dolazi, a on je Knez Mira.

Ono nije prihvaćeno kad srdžba i ogorčenost, zastrti osjećajem samosažaljenja, žele imati prevlast nad pravdom i jednakošću.

Unatoč tomu, ponovno slavimo Božić i želimo se prepustiti njegovoj čari i njegovoj poruci da se Bog ne umara od nas i da za čovjeka, za svakoga čovjeka, za sve ljude, pa i za svakoga od nas, uvijek postoji „punina vremena“ (Gal 4,4) u kojoj on očituje svoju veliku ljubav prema nama.

Dragi građani Srbije, bez obzira slavite li ovaj događaj po jednom ili po drugom kalendaru, svima vama upućujem čestitku vedrine i mira, svima vama želju za napretkom i rastom, kako materijalnim tako i duhovnim, s vama zajedno njegujem nadu da će nas osjećaji, koji nas ovih dana ispunjavaju, nastaviti pratiti stazama u Novoj godini i da će ove trenutke radosne bezbrižnosti slijediti dani pouzdanog blagostanja, blagoslovljeni od Onoga koji „dade dare ljudima“ (Ef 4,8) i čijoj blagoslovnoj ruci pridružujem svoju ruku i sve vas iskrena srca i očinski blagoslivljam.