Biskup Šaško predvodio proslavu 27. obljetnice djelovanja Kuće susreta Tabor

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je na svetkovinu Preobraženja Gospodinova u utorak, 6. kolovoza 2024., svečano misno slavlje proslave 27. obljetnice djelovanja Kuće susreta Tabor.

Na misnom slavlju koncelebrirali su voditelj Kuće susreta Tabor fra Ivan Matić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, gvardijan samostana u Samoboru fra Željko Janjić, fra Vatroslav Frkin i profesor na KBF-u fra Ante Crnčević.

Na početku misnog slavlja biskup Šaško čestitao je okupljenima svetkovinu Preobraženja i zahvalio svima „koji su svojom ljubavlju i svojim dragovoljnim radom utkani u život ‘Tabora’, služeći u ovoj Kući ljudima u susretima s nebeskim Svjetlom, s Isusom Kristom, Svjetlom od Svjetla, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka! To svjetlo ne prestaje privlačiti jer je nama, preporođenima u Kristu, darovan njegov sjaj; nosimo ga u sebi, premda dopuštamo da zbog naših grijeha oslabi njegova vidljivost.”

Biskup Šaško u homiliji se osvrnuo na naviješteno evanđelje protumačivši jezično potkrepljenje blagdana Preobraženja Gospodinova te je istaknuo da je Isusovo preobraženje „više od preobrazbe koju netko ostvaruje svojom snagom jer je u Isusovoj ljudskosti, koju su apostoli prepoznali, očitovano božanstvo, snagom Božjega Duha.”

„A čuli ste i prijedlog metá, a vjerujem još i više, u posljednje vrijeme tako često korišten, prijedlog ‘trans’, što znači ‘preko, onkraj’. Izgleda samo kao predmetak, nešto pridodano, ali – ako zađemo dublje – u tu malenu riječ stanu: ljudske čežnje, ljubavi, udaljavanja i oproštaji, odlasci i nastojanja, uspjesi i neuspjesi; u nju stanu razni izazovi i poticaji, vjerovanja i zavaravanja…“, rekao je mons. Šaško i nadodao da „trans označuje pragove i iskoračaje; nadilaženja i otkrivanja, a u konačnici razne preobražaje. Zato je blizak misticima i umjetnicima; znanstvenicima i zaljubljenima, svima koji osjećaju da u čovjeku postoji čežnja za puninom…“

Propovjednik je naglasio da je prefiks ‘trans’ u modi unutar društvenih pitanja već stanovito vrijeme te istaknuo da je „on uzet kao podloga za ideološki razvoj, osobito u dva slučaja: transrodnost i transhumanost. Ideologije su uvijek nudile putove ljudskoga samonadilaženja, samoostvarivanja, niječući povezanost s božanskim. Kada se odmakne od Boga i vječnosti ostane se prepušten prolaznomu, što nužno završava u nekoj inačici ništavila, nihilizma. Takve su ideološke ponude nudili svi totalitarni režimi. Nije stoga čudno da je prijevod riječi trans-homo, odakle: transhumanizam onkraj-čovjek na njemačkome Nietzscheov Übermensch, onkrajčovjek, na koga se nadovezuju razne varijante, kao što su nacistički i komunistički oblikovan, prepravljen, društveno neuvjetovan, ‘osviješten’ čovjek, nad-čovjek u smislu vladanja. Nije li time dovoljno rečeno?”

„Kao kršćani trebamo primijetiti jedan od sadašnjih znakova vremena, a to je ljudska čežnja za samo-nadilaženjem s pomoću koje se razvija tzv. ‘trans-kultura’, pokušaji čovjeka da tehnologijom prevlada darovanu ograničenost, kao sastavnicu ljudskosti, što postaje uzrokom relativizacije svake zadanosti, svake ograničenosti, počevši od stvorenosti“, naglasio je propovjednik te istaknuo „darovanu ograničenost, jer, ako pomnije razmotrimo, shvatit ćemo da je naša ograničenost milost. Bez ograničenosti nema potrebe za susret s drugim, nema radosti, nema milosrđa, nema ljubavi.“

Biskup Šaško kazao je da se „u evanđeoskoj objavi ‘trans’ i ‘meta’ tiču preobražena čovjeka Božjom snagom; prožeta njegovim svjetlom, a ne pokušajima čovjeka da ‘prekorači svoju sjenu’. Taj ‘trans’ je pashalni, vazmeni prijelazak iz smrti u život koji čovjek ne može ostvariti, nego je ostvaren u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista“ te istaknuo da je „lijepo biti ograničen jer samo ograničeni možemo komunicirati, imati svoja gledišta, osjećaje, odgovornosti, osobnu i zajedničku povijest, živjeti slobodu i voljeti druge. Grješnost je ograničenost, ali ‘sretna ograničenost’ poput sretne krivice (felix culpa) koja je zavrijedila otkupljenje, kako pjevamo u Vazmenome bdjenju.“

„On nije zanijekao ljudskost; nije izbrisao patnju, nego je po ljudskoj ograničenosti očitovao najveću ljubav. Upravo radi toga Isus sa sobom vodi one iste apostole koji su bili s njime u Getsemanskoj agoniji. Božja slava čekala je da bude opravdana i potpuno otkrivena u čovjeku patniku koji je bio jedinorođeni Sin Božji. To apostoli bez uskrsnuća nisu mogli razumjeti, a još manje prihvatiti. Ovoj trojici apostola darovano je mističko iskustvo. Nekada se pod time misli na neku posvemašnju odvojenost od svakodnevice. Naime, na Petrovu molbu da ondje ostanu Isus odgovara da siđemo i to iskustvo pretočimo u svakodnevni život. To nam daje razumjeti da Preobraženje nije izdvojeno iskustvo u životu vjernika, već je stvarnost koju treba iskusiti u svakidašnjim poteškoćama“, rekao je biskup Šaško na kraju homilije.

Na kraju misnog slavlja fra Ivan Matić zahvalio je svima uz riječi „Neka zajedništvo bude znak preobraženja koje smo doživjeli u Euharistiji.“

Misu je glazbeno pratio Davor Terzić sa zborom poslužitelja Kuće susreta Tabor.

Naime, obljetnica djelovanja proslavljena je tijekom seminara koji se održava od 4. do 7. kolovoza u Kući susreta Tabor pod geslom „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”.