Žurba vs. čekanje

Ceo život nešto čekamo. Čekamo da završimo osnovnu i srednju školu, pa i fakultet, a zatim čekamo da se zaposlimo. Čekamo na stanici da napokon dođe autobus koji kasni već 15 minuta dok se mi smrzavamo na hladnom vremenu. Čekamo u redu na šalterima. Čekamo da nas netko nazove. Čekamo da nam dođu gosti…Čekanje, čekanje, čekanje vs. žurba, žurba, žurba… Stalno nekamo žurimo, nešto čekamo. Nešto ili nekoga. Prošli Advent čekala sam i ja jednu posebnu osobu. Pripremala sam se za Njegov dolazak. Da, čekala sam Isusa. Spremala sam kuću, sobe. Otišla sam i u šoping da bih imala šta prikladno za obući za predstojeće blagdane. Naravno, istovremeno sam se pripremala i za doček Nove godine jer je to neposredno nakon Božića. Trebalo je skupiti nešto para za sam doček (znate kakav je studentski život-nikad se nema dovoljno para), trebalo je kupiti haljinu, cipele. Naravno, tu su i neizostavni detalji poput pravljenja frizure ili nadogradnji noktiju. Ali dobro, ja sam odlučila da dočekam Isusa. U međuvremenu sam posjetila svoje prijatelje ili sam se našla sa njima u gradu, na kafi. A onda sam se sjetila da je za manje od mjesec dana ispitni rok i da bih trebala učiti. I stvarno sam učila. Pa je jedan dan došla mama i rekla mi da se bliže blagdani. Pa da, sad je na redu bilo pravljenje kolača. A potom sam jedan dan izdvojila da odem na božićni vašar da kupim kuglice i svjetiljke za jelku. I tek posljednje nedjelje, kada smo slavili dan naših otaca, tek tada sam shvatila da je do Božića ostalo jos par dana. Čitav Advent sam provela u žurbi, čekajući tu posebnu osobu, čekajući Isusa a da se nisam ni osvrnula da Ga pogledam, da Ga pitam kako je i da li Mu nešto treba. I tako mi je došao Božić, dan rođenja Moga prijatelja a ja sam ga dočekala na brzaka. A kako je brzo došao, tako je brzo i otišao. Potisnula sam Ga u najmanji kutak svog srca. Tu je bio On cijele godine samnom, ali Mu nisam dozvoljavala da iziđe van. Ali ovaj Advent sam odlučila da ce biti drugačije. Jer mi smo stalno u vremenu nekog čekanja. Uvijek nešto čekamo. Sad je to bio Božić. Vjerojatno nismo baš bili sigurni što čekamo, ali mi smo nešto čekali. Isusov rođendan je lagan i očit odgovor. Ako pogledamo što smo sve radili i ne radili ovih dana i kad sve podvučemo, zbrojimo i oduzmemo, jesmo li sigurni da smo dočekali Isusov rođendan? Ili smo čekali sve one detalje koji čine Božić ugodnijim i ljepšim? Da li smo opet učinili isto kao i prošle godine? Ili smo ove godine ipak mislili na bližnje, na siromašne, na ostavljene? I da li smo se pripravili duhom i srcem za Isusov dolazak? Jesmo li očistili i poravnali putove za Isusa do našeg srca? Ako nismo, prionimo na posao. Još nije kasno… U tom duhu i riječima pjesnika Lambert Nobena želim vam SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ: “Rodio sam se kao siromah da ti u meni možeš naći sve svoje bogatstvo. Rodio sam se malen da ti ne želiš vladati drugima. Rodio sam se u staji da ti naučiš posvećivati svaki prostor. Rodio sam se u špilji da svaki čovjek dobre volje ima pristup k meni. Rodio sam se slabašan da me se nikad ne bojiš. Rodio sam se bez oružja da ti imaš povjerenje u moju dobrotu. Rodio sam se iz ljubavi da ti nikad ne sumnjaš u moju ljubav. Rodio sam se noću da povjeruješ kako mogu prosvijetliti svaku stvarnost. Rodio sam se gol da se ti možeš odreći samoga sebe. Rodio sam se kao čovjek da se ti nikada ne sramiš biti ono što jesi. Rodio sam se kao čovjek da ti možeš postati Bog. Rodio sam se kao Marijin sin da ti možeš imati majku. Rodio sam se kao sin kojeg je Josip prihvatio da ti razumiješ kako je pravi otac onaj koji daruje ljubav i zaštitu. Rodio sam se u jednostavnosti da ti ne budeš kompiliciran. Rodio sam se ponižen da ti možeš izbjeći svaku oholost. Rodio sam se u skrovitosti da ti možeš izbjegavati svako isticanje. Rodio sam se kao dijete, da ti naučiš biti jednostavan kao dijete. Rodio sam se zbog tebe, da svi možemo poći u kuću Očevu.”

Marina Vincer