Život nije ravna linija

Zakoračili smo u Korizmu. Vrijeme pokore, kada se na poseban način posvećujemo molitvi, vršimo djela pobožnosti i dobrotvornosti. Odričemo se sebe, održavamo post i nemrs. Češće pohađamo crkvu, svetu misu, razmatramo uz duhovno štivo.

Mnogo češće u Korizmi koristimo mogućnost pokore, svete ispovjedi. Isus je tada naš liječnik koji nam previja rane. Ublažava bolove, tješi, liječi.

Naš je život kao i Isusov križni put - pun uspona i padova. Kada krenemo u život, ne znamo koliko traje naš let, koliko je dana dosta da upoznamo svijet.

Koliko puta su nas drugi osuđivali. Krivo optuživali, rugali nam se. No, mi prihvatamo taj križ. Križ koji nam je na leđima plod je onoga što nam drugi čine, ali i naših djela. Onih djela koja nisu dobra i koja, nakupljajući se, postaju sve teža i opterećuju naša ramena. Pod tom težinom znamo posustati, pasti. Brige i grijesi nas slome. No, kao i Isus, i mi na svom putu imamo Majku. Ona nas zagovara kod Oca, moli za nas. Tješi nas, ohrabruje. Naiđu na naš životni put i dobri ljudi koji nam pomognu. Dijele sa nama naše muke, olakšavaju nam jade. Tješe, podržavaju, ohrabruju.

A nama, svaki put kada shvatimo da je križ pretežak, da ga treba olakšati, tako je teško poniziti se i otići na čišćenje duše. Jeste, u ispovjedaonici se ogolimo. Ali, svlačimo staru, pocepanu haljinu, i Isus nam oblači novu, sjajnu, blistavu, najljepšu. Svaki naš grijeh zadaje rane našoj duši, kao što su čavli probijali Isusovo tijelo. Međutim, nakon umiranja starog, rađa se novi čovjek, obnovljen. Treba samo shvatiti da kada sami sebe previše izranimo, moramo se ogoliti, otvoriti dušu Bogu i pokajati se. Tada silazimo sa stuba srama, izvršavamo pokoru, i iz panja Jišajeva izrasta nova mladica.

Svi mi znamo da je život pun uspona i padova. Desi nam se da pogrešno skrenemo sa svog puta. Da nam ljudi sude, ali neće Bog. Nekad se leti, nekad se pada, život je rodeo. Ali - Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi (Ps 37,5). Odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj (Jošua 1,9). Kao linija koja pokazuje otkucaje našeg srca, takav je i naš život. Pun uspona i padova. Ukoliko u njemu ima ljubavi i pouzdanja u Boga - možemo i ispočetka, sa Njim pod ruku, jer život ipak nije ravna linija. Ima kamenja, šiblja, trnja, ali s vrha brda pogled je najljepši, tamo je najljepši i izlazak i zalazak sunca.

Jelena Pinter