Tko sam ja da ti sudim

Često znamo biti veoma okrutni, zahtjevni prema drugima, a veoma blagi i popustljivi prema sebi. Osuđujemo druge često ih i ne saslušavši, pustiti da se odbrane. Kada su Isusu doveli ženu griješnicu, On je rekao: „Onaj koji je bez grijeha neka prvi baci kamen!“ Imamo li prava suditi, osuđivati, ako smo i sami griješni? Jer, nema čovjeka bez grijeha. Brzopleti smo, „bacamo kamen“ unaprijed. Nemamo strpljenja, vremena druge saslušati. Lakše nam je samo osuditi. A Isus nam poručuje: „Ne sudite da ne budete suđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se“ (Mt 7, 1-2). Ne sudimo, jer kako mi osuđujemo druge i drugi mogu nas. Bog je tu da sudi svakome. Ali, On nam je dao i mogućnost da svoju dušu očistimo. Savjetuje nas da opraštamo do „sedamdeset puta sedam“. Poznate su nam sigurno prispodobe o izgubljenoj i nađenoj ovci, izgubljenoj i nađenoj drahmi, o izgubljenom i nađenom sinu. Radost je velika pred anđelima Božjim zbog jednog obraćenog grešnika. „Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu“ (Lk 17,3). „Plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem“ (Rim 6,23). Život vječni darovao nam je Isus po svojoj muci i smrti na križu. Svi smo grešni i cijeli život ćemo griješiti. Ali imamo mogućnost čišćenja po ispovjedi. Veliko je to milosrđe. Tada se oslobađamo, prevladavamo prepreke, dobijamo novi život. Svećenici su navjestitelji oprosta. Opraštanjem se postiže mir u srcu, opraštanje nam omogućava da živimo radosno. Da bismo zadobili milosrđe trebamo moliti za oprost i opraštati, ne suditi i osuđivati, kloniti se ljubomore i zavisti. Nitko neće izbjeći Božji sud, a do tada budimo milosrdni, opraštajmo, ne sudimo, promijenimo svoj život!

Jelena Pinter