Strpljivost

U ovom dobu kada je ceo svijet užurban i mi kršćani možemo postati nestrpljivi i nervozni. To dovodi do nagle naravi kada činimo loše stvari i sebi i drugima. Da ne bismo skrenuli sa pravoga puta moramo se naučiti svladavati, boriti se protiv nestrpljivosti, nervoze, naglosti, srdžbe. Strpljivost nam umnogome može pomoći u komunikaciji. Bilo da se radi o komunikaciji sa Bogom ili sa ljudima. Kada smo strpljivi naše strasti „spavaju“ i ne postoji opasnost da ćemo nešto loše napraviti. Ugledajmo se na Isusa! On je u najvećim mukama bio tih i strpljiv. Kada su ga progonili, vrijeđali, ponižavali – On je šutio. Podnio je žrtvu za nas. Za sve što činimo nam je potrebna dobra volja, odlučnost, ustrajnost. Cijeli život trebamo se boriti protiv svojih mana i strasti. One samo dovode u griješne prilike, nesporazume, neslaganja. Molitvom možemo puno toga učiniti. Molimo se za dar strpljivosti. Ne odustajmo od molitve i suradnje sa Bogom, od Njegove velike milosti, čak ni onda kada ne vidimo svjetlost. Kada smo nervozniji i nestrpljiviji. Jer sa Bogom sve možemo postići. On sve može. Uz vjeru, pouzdanje u Njega sve možemo učiniti. U svim svojim djelima budimo strpljivi. Kada obavljamo svoje svakodnevne obveze znamo biti nestrpljivi i nervozni. Uvijek nam nešto, ili pak netko smeta. Kada ne ide sve onako kako smo zamislili često postajemo srditi. A srditost nas vodi u još veći ponor, u griješne prigode. Veliki broj ljudi pod teretom života, obveza – poklekne. Život je trpljenje, ali tek delić onog trpljenja koje je za nas Isus podnio. A nakon tog Njegovog trpljenja došlo je uskrsnuće, za nas je obezbeđen vječni život. S toga i mi moramo malo trpjeti da bismo dospjeli kod Gospodina. Pored molitve jakost za strpljivost možemo dobiti i u crkvi. Česti odlasci na misu, pričest, ispovjed nam također mogu pomoći. Ali, baš oni koji su „u crkvi“, koji su vjernici, često su „napastvovani“. Velika iskušenja imaju vjernici, ali i svećenici. Oni koji žive pobožno, svećeničkim životom također mnogo trpe. Padaju u velika iskušenja. Nitko kušnje ne može izbjeći. Međutim, dobrom „suradnjom“ sa Bogom uspjet ćemo se oduprijeti sotoni, jer On nam uvijek pomaže, i to u pravom trenutku. Znamo biti nestrpljivi i u prijateljstvu. Kada nam se prijatelj ne javlja u trenutku kada mi to poželimo, često se u nama javlja sumnja, nervoza, nestrpljivost, zavist, ljubomora, srdžba. Pitamo se: „S kim li je?“; „Ima li boljeg prijatelja?“; „Zašto nije dostupan baš sada kada ga trebam?“. Ili smo nervozni kada nas prijatelj ne razumije. Kada ne podržava naše odluke, kada mu se ne dopadaju naši planovi. A ne shvaćamo da je vjerojatno upravo on ta osoba koju nam Bog šalje da nas usmjeri na pravi put. Isto tako i u ljubavi. Opet ponavljam – često pod teretom svakodnevnih obveza znamo biti nervozni. A redovito se „istresamo“ baš na osobe koje najviše volimo. Vjerujemo da će one uvijek biti uz nas, da će nas podržavati, pa se ne bojimo na njih svoju nervozu „izbaciti“. Međutim, da li je uvijek tako?! Česte su obiteljske prepirke baš zbog nervoze i nestrpljivosti. A tako i u vezama ili braku. Svi se redovito opravdavamo umorom, „lošim danom“, a ne shvaćamo da često takvim ponašanjem gubimo ljude oko sebe. Tko želi za prijatelja imati osobu koja često „plane“? Ili kao partnera? Među prijateljima, u obitelji i vezi ili braku želimo imati vedre, nasmijane, opuštene osobe, a ne one uvijek namrgođene, nervozne, srdite. Često se dešava i ulazak u lošu vezu, brak sa pogriješnom osobom. Zašto? Jer mnogi misle kako je vrijeme za to, kako treba roditi djecu, stvoriti dom, obitelj. A nismo svjesni da nam Bog sve daje u pravi čas. Duh Sveti nam daje snagu da se borimo protiv nervoze, nestrpljivosti. Moramo vježbati cijeli život da bismo se izgradili u dobrog čovjeka. Strpljivost je nešto na čemu trebamo raditi, za što treba moliti, ali i Božji dar. U pravi čas. A dok ne postignemo pravu strpljivost, morat ćemo malo i trpjeti. Boriti se. I Isus je trpio i na kraju uskrsnuo. Ne budimo toliko nervozni i zabrinuti. Ne dozvolimo da nas svakodnevne obveze poraze. Ratar iščekuje urod zemlje, majka 9 mjeseci iščekuje rođenje djeteta, ali je to veoma kratak period u odnosu na onaj koji nam slijedi kasnije. Nakon strpljivog, blagog, uzornog života slijedi vječni život. Zar ne vrijedi truditi se, trpjeti i biti strpljiv radi toga?!

Jelena Pinter