S Marijom prema Božiću

Božić nam je blizu, pred vratima. Kako dopustiti Božjoj riječi da se u nama utjelovi, začne, njeguje i raste? „Jer, riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš" (Pnz 30,14). Otvoriti oči svoga srca, i ovoga Adventa skupa s Marijom zakoračiti prema Božiću. Marija je u sebi pohranjivala sve događaje i prebirala ih u svome srcu.

Bog je poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret. Bog šalje svoga glasnika, čini veliku stvar. Mladoj djevojci, djevici, navješta Isusovo rođenje. Marija se uplašila, začudila. Koliko se puta i mi
uplašimo, začudimo, kada shvatimo da se nešto veliko sprema, da je nešto veliko pred našim vratima… Da li nas strah paralizira ili imamo otvorene oči srca za ono što nam Bog sprema, što nam šalje? Je li naše srce otvoreno i spremno za Isusov dolazak, za dolazak Svjetla svijeta?

Marija pristaje. Pristaje služiti, surađivati s Bogom. Bila je uplašena, bila je začuđena, ali vjerovala je Bogu. Koliko Mu mi vjerujemo? Uzdamo li se samo u svoje, ljudske snage, ili prepuštamo svoj život i Božjoj providnosti?

Marija je bila zaručena s Josipom. U njemu je našla ljudsku snagu i podršku. A pohitila je i svojoj rođakinji Elizabeti. Ona ju je razumjela i podržala. Bila je u sličnoj situaciji. Tako i mi u životu imamo osobe koje su nam oslonac, podrška; koje nas razumiju i savjetuju. Imamo li u ovom Adventskom hodu osobu koja nam se raduje, iščekuje naš posjet, razgovor s nama? Tko nas podržava u teškoćama, padovima, nedoumicama? Onaj ljudski, tihi oslonac u našem životu. Naše svjetlo u tami, na strmom putu našeg života.

Elizabeta se obradovala Mariji. Njihov susret bio je ispunjen radošću i Duhom Svetim. To su osobe koje u nama bude ushićenje, mir, zahvaljivanje. Zbog kojih postajemo bolji. Tko je to u ovom Adventu uz nas i unosi svjetlo u naš život i radost u srce?

Posmatramo li drvene jaslice u betlehemskoj štalici? Jasle, jer za Josipa, Mariju i Isusa nije bilo mjesta u svratištu. Bez kolijevke novorođenče. Čovjek i Bog. Tako jednostavan, a poseban. Kada je ona rekla „Evo me", sve se promijenilo. Sve se okrenulo, zavrtjelo, uzdrmalo. Posijano je sjeme, koje uz njegu raste i razvija se. Sjeme koje daje svjetlost svijetu. Koliko mi njegujemo to sjeme i biljku koja iz njega raste? Kakav je bor našega života? Blještav, šaren, svjetlucav ili skroman? Koliko ima jednostavnosti u našem životu?

Pastiri su slavili i blagoslivljali Boga prilikom navještaja anđela o rođenju Spasitelja svijeta. Pohitili su k Njemu i drugima pripovjedali o tome. Radujemo li se i mi s pastirima Isusovom rođenju? Iščekujemo li ga ushićeno, čista i otvorena srca?

I poklon mudraca … Isusu koji je Kralj, Bog i čovjek. Gledamo li mi na Njega tako? Jer po Njemu sve postade. On daje život, svjetlost. A opet je i vrlo sličan nama. Hodajući ovom zemljom imao je i naše slabosti, padove, iskušenja. Prihvatamo li da smo samo ljudi, koji padaju i ustaju? Kojima treba pomoć i podrška drugih?

U strahovima i nedoumicama zamolimo Mariju za jakost i podršku. Ona razumije strah od nepoznatog, od neizvjesnosti. Otvara nam srca za Božju ljubav i milosrđe. Za ono što Bog sprema za nas. Uči nas da se prepuštamo Božjoj providnosti i Njegovom vodstvu. Daje nam primjer pouzdanja i oslanjanja na osobe oko nas. Pokazuje nam ljepotu jednostavnosti. Čistoću i otvorenost srca za Boga, ushićenje za Njim, radost zbog Njegove prisutnosti. Čeka nas raširenih ruku u zagrljaj. U Njenom krilu ima mjesta za svakoga od nas. Uz Nju ćemo najljepše razumjeti otajstvo Božića.

Jelena Pinter