Rođeni za nebo

Koliko puta tijekom života pomislimo kako smo samo putnici na ovoj zemlji. Prođu nam kroz glavu misli da je sve prolazno, kratko, da ima mnogo boli, tuge i poteškoća. Tada gledamo ljudskim očima, i tada vidimo ograničeno. Gledamo ono što je oko nas, u našoj bližoj budućnosti, ili u našim mislima, mašti, kao nešto moguće. No, Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu (1 Sam 16,7).

U Božjem svijetu, viđenju, naumu, mi smo stvoreni za mnogo više. Ovozemaljski život samo nam je priprava za nešto više. Za ono gore, Kraljevstvo Božje, vječni život. Stvarajući nas, ovako jedinstvene, za svakoga je imao drukčiji plan. No, cilj je bio isti – jednoga dana da budemo s Njime u nebu.

Toliko puta nebo i zemlja su povezani. Anđeo je Mariji navijestio da će roditi Sina Božjega. Josipu se anđeo ukazao u snu. Duh Sveti silazio je i silazi na sve nas. Njegovi darovi snaga su nam za život. On nas vodi, jača, upravlja, štiti, nadahnjuje. Sakramenti Crkve prožeti su darovima Duha Svetoga. Isus je liječio, ozdravljao snagom Duha Svetoga. On je lahor i vatra koja nas prožima i daje snagu. Nadahnjuje nas, Njegovom snagom razumijemo i pravo zborimo. Snaga riječi je vrlo bitna, ona je mač sa dvije oštrice. Ili uništava drugoga, ili ga podiže.

Ka nebu nas vode ljubav, milostinja, molitva, post i odricanje, nutarnja svjetlost. Ona svjetlost koja rasvjetljava naše srce i dušu, a zatim i sve oko nas. Jer svojim svjetlom pomažemo ne samo sebi, nego i drugima da vide pravi put. Taj put koji vodi ka nebu. On treba da bude popločan pouzdanjem u Božju providnost. Svaki korak prepustiti Njemu. S Njime ići ruku pod ruku.

Komadić neba doživjeli su Isusovi učenici kada se preobrazio na gori. Tako i mi treba da shvatimo da je u svakom trenutku u komadiću hostije živi Isus koji silazi k nama. Daruje nam se. Svetohranište je u svakoj crkvi na istaknutom mjestu. Pohodimo ga i uz molitvu, kontemplaciju, meditaciju priuštimo sebi užitak u komadiću neba. Isus je svojom mukom i smrću oprao naše grijehe. Pružio nam je šansu za pokajanje, čišćenje. Imamo priliku u sakramentu ispovjedi očistiti svoje srce i dušu, i iznova mu se vratiti kada zalutamo. On je dobri pastir i neumorno nas traži, zove, čeka. Uz Njega svaki dan možemo osjetiti, doživjeti komadić raja, neba.

Jelena Pinter