Riznica srca

Lagano ulazimo u Advent. Razdoblje kada pripremamo svoja srca za dolazak malenog Boga. Da bismo bili dostojni Njegovog dolaska, naša srca trebaju biti čista. Sijati kao lampice na božićnom boru.

Maleni znakovi žrtve i ljubavi mogu obojiti tmurnu zimu u vedre boje, i zrake naše ljubavi prema drugima ogrijati tuđa srca.

Bog voli malenost, poniznost. Najveći i najskromniji teže skrovitosti i jednostavnosti. Pogledajmo sliku hostije i vina. Slika je to mnoštva klasova, mnoštva grozdova. Jedan kruh na svetom stolu plod je mnoštva klasova. Jedan kalež rujnog vina skriva mnoštvo grozdova.

Potrebna je nekada velika žrtva da bismo učinili, nama naizgled, malenu stvar za nekoga. Kao što mnoštvo klasova daje jedan kruh; ili mnoštvo grozdova čašu rujnog vina. No, svaku našu žrtvu Bog voli. I svaka ta žrtva osvetljava i naš i tuđe puteve.

Pohranjujmo u riznicu našeg srca lijepe, dragocjene, vrijedne stvari. Isus stoji nad riznicom našega srca i čuva je da u nju ne uđu loše stvari. A opet, nada se da ćemo iz nje drugima darivati svoje dragocjenosti.

Naučimo kroz sliku i žrtvu malenog Boga koji nam ide u susret, biti maleni, ponizni, jednostavni. Kao djeca … Jer, „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, i koji se ponizuje, bit će uzvišen" (Lk 14,11).

Jelena Pinter