Razočaranja

Svima se dogodi u životu da doživi poneko razočaranje. Ona nas mogu odvesti u povučenost, osamljenost, tugu. Međutim, uz Božju pomoć svaku prepreku možemo preskočiti, svaku tugu odagnati. Najbolju utjehu pruža nam naš Otac. Kad god nas netko razočara pobjegnimo u Njegovo krilo, u Njegov zagrljaj. On će naći prave „riječi“ utjehe, dati najbolje savjete, najbolje nas usmjeriti. Dogodi se da se razočaramo u obitelj, u djecu, u kolege na poslu, u školi, na fakultetu. Razočaraju nas prijatelji. Ljudi se mijenjaju – uslijed godina, zrelosti, životnih okolnosti. Vremenom nam zasmeta nečije ponašanje. Kada malo bolje upoznamo kolege, prijatelje – dogodi se da se razočaramo. Ljudi vremenom postaju drugačiji – gubimo povjerenje, dolaze kušnje, komunikacija nam bude lošija, postajemo nestrpljivi. Nemojmo nikome suditi zbog ponašanja. Ne znamo šta neko u dubini duše nosi, kakve probleme. Bez obzira koliko nekoga poznajemo i koliko smo bliski – ipak ne otkrivamo svi drugima sve o sebi. Ima stvari koje zadržavamo samo za sebe. Moramo znati koji su nam prioriteti u životu, ko nam je prioritet u životu. Vrijedi li se za neku osobu boriti ili je bolje „pobjeći“ od nje. Prihvatimo svoje križeve. Iz svih razočaranja i poteškoća možemo nešto naučiti. Donesimo odluke za koga se boriti, tko je toga vrijedan. Ne dozvolimo da mi razočaramo druge svojim ponašanjem. Budimo zahvalni, otvoreni, iskreni. Ne dozvolimo da drugi imaju predrasude o nama, ali ni da mi imamo predrasude o drugima. Ne bojmo se pokazati kakvi smo. Nismo savršeni, ali sigurno ćemo pronaći prave osobe da ih čuvamo uz sebe. Uvedimo promjene u svoj život. Ako nekoga razočaramo svojim riječima, djelima, ponašanjem – popravimo se. Budimo radosni. Ako imamo radost u srcu i osmijeh nam se ocrtava na licu – privlačit ćemo prave osobe ka sebi. Budimo pravi prijatelji, ne dozvolimo da nekoga razočaramo. Dogode se razočaranja i kada smo zaljubljeni. Tada sve gledamo ružičastim naočarima. Zanesemo se i onu drugu osobu ne gledamo pravim očima. I onda kada početna zanesenost izbledi – dolazi do razočaranja. Ne dozvolimo da razočaramo one nama najbliže – našu obitelj koja je uvijek uz nas; kolege na poslu, u školi, na fakultetu – koji bi trebalo da se uvijek mogu osloniti na nas; one potrebne, siromašne koji trebaju našu pomoć. Ali iznad svega – ne dozvolimo da razočaramo Boga. Da izgubimo Njegovo povjerenje. I kada sve prođe, i da nas svi ljudi ostave – On će uvijek biti tu, uz nas. Dakle – uz Boga budimo bolji ljudi koji neće dozvoliti da druge razočaraju, a ako nas netko razočara – oprostimo, jer svi smo ljudi, svi smo grešni. Molimo našega Oca da budemo bolji ljudi, bolji kršćani, na usluzi drugima i da pravilno biramo osobe koje će biti uz nas. Uz prave osobe nećemo doživjeti razočaranja.

Jelena Pinter