Razmatranje uz 2. nedjelju kroz godinu

Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. dr. Ivica Čatić, župnik u Rumi i profesor Novoga Zavjeta na KBF-u u Đakovu. Treći dan… Ovo je zapravo sedmi dan jer se vremenska oznaka sutradan pojavila već tri puta i tako su zbivanja podijeljena na sedam dana. Prvi tjedan u Evanđelju po Ivanu aludira na tjedan Stvaranja na početku Knjige Postanka. Tada se Bog sedmog dana povukao od ovozemaljskog djelovanja, a kod Ivana Bog „izlazi iz sedmog dana“, iz njegova obilja i pruža ga čovjeku! Vina nemaju! Marijino pažljivo oko primjećuje problem koji se pojavio. Upoznaje Isusa s neugodnom situacijom u kojoj se našla prijateljska obitelj. Očito je da vjeruje u Isusovu čudesnu intervenciju koja jedina može spasiti situaciju. Njezine riječi nisu direktna molba. Ona upoznaje Isusa sa potrebom mladenaca, ali poštuje njegovu slobodu. Ženo, što ja imam s tobom? Ovim pitanjem Izraelci su običavali izražavati odbijanje ili distancu. Još nije došao moj čas! Izraz čas od temeljnog je značenja za Evanđelje po Ivanu. On ponekad označava čas ili sat u kronološkom smislu, a češće se odnosi na vrijeme konačnog, eshatološkog spasenja koje započinje Isusovim mesijanskim djelovanjem. U svojoj punini termin čas za evanđelista Ivana označava Isusovu smrt na križu i njegovo uzvišenje u slavu. Stoga je čitavo Isusovo mesijansko poslanje, koje započinje znamenjem u Kani, usmjereno je prema tom času. Stoga u Isusovim riječima upućenim njegovoj majci uočavamo posebnu vrstu napetosti: čas je nastupio čim se Isus pojavio među ljudima, no s druge strane, čas još nije došao u smislu punine dovršenja Isusovog djela i njegove pune proslave. Stoga Isusove riječi možemo shvatiti kao intervenciju kojom on uspostavlja određenu distancu i daje upozorenje: ono što će se sada dogoditi svakako ima veze s časom jer označava početak Njegovog hoda prema ispunjenju časa, no ni njegov početak niti dovršenje ne mogu biti plod Marijine molbe. Isus ne odbija učiniti čudo, čini ga, ali ne zato jer je na to prisiljen, bilo majčinom intervencijom bilo nevoljom mladenaca, nego zato jer je to u skladu sa voljom nebeskog Oca koja u potpunosti određuje njegovo djelovanje. Što god vam rekne, učinite. Činjenica da Marija sinove riječi nije shvatila kao uvredu, govori da one to nisu ni bile. Poštuje razlikovanje ovoga što će se sada dogoditi u Kani od časa kad će Isusovo djelo biti dovršeno u punini. Njezina nenadmašna veličina jest upravo u neslomljivom predanju Isusu. Ustrajnost kojom uvažava postavljene uvjete te i druge potiče da poslušaju Isusa dovodi do toga da je uslišava njezinu molbu. Ništa, pa ni naizgled grub Isusov nastup ne mogu je odvojiti od Njega! U njoj grijeh nema svojih klica kojima bi podrivao njezino rasuđivanje i slobodnu odluku za dobro. Riječi Vina nemaju i učinite sve što vam kaže jedine su Marijine riječi u Evanđelju po Ivanu. No, za razliku od učenika koji trebaju vidjeti znamenje da bi povjerovali, Marija već prije čudesnoga događaja s pouzdanjem čeka Isusovu riječ i upućuje druge da je drže. Napunite posude vodom! Šest kamenih posuda, koje su služile za obredno pranje ruku prije obroka, sadržavale su između 480 i 720l. Čak ako je bilo i puno ljudi na svadbi, količina vode za obredno pranje bila je prevelika. Ona će se preliti u preobilje novog vina, što simbolizira bogatstvo, bolje reći puninu koju donosi Isus – početak mesijanskih vremena i ispunjenja drevnih obećanja! Ti si čuvao dobro vino sve do sada. Prema riječima ravnatelja, običaj je bio činiti suprotno od onoga što se dogodilo u Kani: najprije se pilo dobro vino, a kad je ono ponestalo prelazilo se na lošije jer su ljudi tada već bili toliko „veseli“ tako da ih nije zabrinjavao pad kvalitete vina. Za razliku od drugih svadbi, u Kani se kasnije pojavilo izvrsno vino koje, prema riječima ravnatelja stola, nitko nije očekivao. Riječi pohvale ravnatelj stola uputio je zaručniku misleći da je to vino on pripremio. Evanđelist Ivan namjerno ostavlja ove riječi jer odgovaraju njegovom stilu govora na više razina. Čitatelj zna da „zaručnik“ koji je pripremi vino jest zapravo Isus. No, da ravnateljev zaključak nije pogrešan nego da evanđelist čitatelja namjerno vodi u tom smjeru, potvrdit će Krstitelj kada u slijedećem poglavlju bude za Isusa rekao da je zaručnik a njegovo poslanje jest svadba sa njegovim narodom. Učini Isus prvo znamenje u Kani Galilejskoj… Čineći pojedino znamenje, Isus zahvaća u zemaljske stvarnosti i vraća im njihovu prvotnu svrhu, dobrotu i životnost i time se objavljuje kao Riječ-Logos u kojem svako biće ima temelj svog postojanja. Govoreći o prvom znamenju Evanđelje koristi grčku riječ arhe koja označava da se radi o primarnom, temeljnom znamenju. Kao takvo ima programatski karakter za cjelokupno Isusovo djelovanje. U Starom zavjetu znak mesijanskog vremena, kad će se konačno ispuniti Božja obećanja, jest obilje vina. Isus vodu pretvara u obilje vina vrhunske kvalitete: započinje ostvarenje mesijanskih obećanja! Zahvaljujući novom vinu, učenici i povjerovaše u njega. Transformirano vino vodi transformaciji učenika. I jedna i druga transformacija upućuje na onostranost iz koje dolazi Isus. Time se očituje s jedne strane kao Riječ, Logos u kojem vino/voda ima izvor svog postojanja i postoji samo u skladu s Njegovom voljom, a s druge strane kao onaj koji čovjeka želi povesti u jedinstvo s Ocem – da svi budu jedno, što nužno zahtijeva transformaciju čovjeka. Ovim snažnim i moćnim, radošću obasjanim početkom Isusova djelovanja, neka bude obojen početak liturgijskog hoda u nedjelje kroz godinu!