Rane

Nalazimo se u vremenu Korizme. S toga sam odlučila ovu meditaciju posvetiti razmišljanju o ranama – tjelesnim i duševnim, našim i Isusovim. Tjelesne, fizičke rane koje je Isus zadobio, doživio mi vjerojatno nikad nećemo. Njega su, kada su Ga osuđivali na smrt, pljuvali u lice, udarali, pljuskali; vezivali, bičevali, svlačili; trnov vijenac Mu zarivali u glavu, čelo, udarali Ga trskom po glavi; naposljetku su Mu noge i ruke, kao i bok proboli. Ono što je On podnio, doživio – o tome možemo čitati, gledati dokumentarce, filmove, ali shvatiti do kraja ne možemo. Mi sami poznajemo svoj bol, ali ga ne možemo opisati drugima da ga u potpunosti shvate. I pošto svoj bol ne možemo do kraja opisati drugima, pošto nas drugi ne mogu sasvim shvatiti – često svoje duševne rane ne liječimo dobro. Isus je imao i svojih duševnih rana, potresa. Bio je nepriznat u svom zavičaju, izbačen iz Nazareta. I nas bi potreslo tako nešto. Dok je navještao svoju smrt učenici su se bunili, negodovali, bili žalosni. Zasigurno Mu nije bilo svejedno. Znao je da će uskoro napustiti svoje prijatelje. I nama je teško kada se rastajemo sa prijateljima, obitelji, bliskim ljudima. Isus je plakao za svojim prijateljem Lazarom kada je umro. Ali – toliko ga je cijenio, toliko volio da mu je vratio život. Zapitamo li se mi koliko pružamo svojim prijateljima? Najviše daje onaj tko sebe daje. Sebe-dar je najdragocjeniji dar i on se ne može ničim zamjeniti ni nadomjestiti. Iluzija je da materijalnim darom možemo nadomjestiti propuštenu pozornost i ljubav. Naučimo voljeti svoje prijatelje kao što ih je Isus volio – dao im je život, svima nama vječni život. Pred raspeće duša Mu je bila potresena, ožalošćen je molio u Getsemanskom vrtu, pun tjeskobe. A učenici – oni su zaspali umjesto da bdiju, a kada su Ga uhvatili – ostavili su Ga, pobjegli. Petar Ga je čak i zatajio, odrekao Ga se. Zapitajmo se u ovom vremenu Korizme koliko smo mi budni, koliko smo zagledani u Njega. Ne dozvolimo da Ga napustimo, ostavimo, pobjegnemo od Njega. Isto tako postupajmo i sa svojim bližnjima, dragim, voljenim osobama, obitelji i prijateljima. Kada naiđu problemi ne napuštajmo ih, ne bježimo, nego ih rješavajmo zajedno. Lako je naći drugog prijatelja kada nam neko dosadi, kada nas počne opterećivati svojim problemima. Isus ne bježi od naših problema. Ako imamo strpljivosti svaki dan Isusa moliti za svoje potrebe, onda imajmo i strpljivosti jedni za druge. Kada pomislimo, kada se opterećujemo stvarima koje nas tište, sjetimo se toga da svaki događaj u našem životu služi da se ostvari Božji plan; svako razočaranje uvodi nas u novi život, u novo razumijevanje događaja, što može dati nov smisao životu, promjeniti nam život. Naš život svakodnevno čine poniženja, porazi, samoća, tjeskoba. Tada postajemo uznemireni, agresivni, napadamo druge. Međutim, retko kada postoji situacija kada nas netko želi raniti ili napasti iz zlobe. U većini je slučajeva uvreda, napad rezultat neke duboke ukorijenjene nesreće u drugoj osobi. Iskreno sretni ljudi nikada nisu pokvareni ili zlobni. Kada nas neko napada moramo biti svjesni da mi osobno uglavnom nismo meta, nego da osoba koja nas napada u nama traži/vidi nekoga ili nešto što ju je ranije povrijedilo. Takve osobe treba razumjeti. Ne dozvolimo da mi postanemo takvi, bez obzira na broj rana koje nosimo na duši. Jer, ni te rane nisu opravdanje za loše postupke. Odgovorni smo za svoje postupke, a uzroci naših jada su (i) u nama, ne (samo) u drugima. Čovjek ne treba svoje nedostatke pripisivati drugima, sebe prikazivati kao bespomoćnu žrtvu svoje okoline, svojega djetinjstva, ovakve ili onakve naravi. Ne braniti se, ne kriviti druge, nego raditi na sebi. Često frustracije – propali planovi, želje, prepreke na putu ka nekom cilju dovode do depresije ili agresije, kada napadamo okolinu, osobe koje smatramo odgovornima za naš neuspjeh ili osobe koje nam se nađu na putu u našim lošim duševnim trenucima. Patnja može čovjeka učiniti bogatijim i plemenitijim. Potrudimo se da iz svakog lošeg iskustva izvučemo ono najbolje i to iskoristimo za kvalitetniji život. Isus je nakon velike patnje i brojnih rana uskrsnuo i darovao nam vječni život. Neka i nama patnje i rane pomognu da poboljšamo i svoj i živote ljudi oko nas.

Jelena Pinter