Pronađi svoje mjesto

Često se znamo „gurati“ svugdje, pa i ondje gdje nam nije mjesto, gdje baš i ne možemo pomoći. No, ubijeđeni smo da sve možemo i tjeramo po svome. Nije li bolje raditi ono u čemu smo dobri, a ne odmagati na drugim mjestima? Znamo se svugdje trpati ne bismo li bili prihvaćeni u društvu. Posebno je tako nešto izraženo kod mladih, djece. Pa se onda djeca utrkuju i naposljetku svađaju. U obitelji svako treba imati „svoj zadatak“, posebno ako je obitelj mnogobrojna. Ne može neko raditi sve, a neko ljenčariti. Ako se poslovi podjele dom će brže biti čist, sređen, ručak skuvan, suđe oprano, ... I na poslu svako treba izvršavati svoje obveze. No, ima onih koji se s drugima kao mala djeca utrkuju ne bi li se dopali šefu, dobili povišicu, bolje radno mjesto. Onda sebe zatrpavaju obvezama i više niko ne zna ko šta radi i gdje mu je mjesto. Među prijateljima može doći do zavisti, ljubomore. Neko želi sebe više istaknuti, biti „glavni“, baš on sve organizirati. A na kraju ostane bez mjesta u tom društvu. Jer, tko voli nametljivce?! U molitvi, razgovoru s Bogom naše mjesto treba biti mjesto sa kojeg ćemo ponizno moliti, prositi, tražiti. S kojeg ćemo se zahvaljivati, moliti oprost, biti blagi, maleni. Nikako zahtjevati, biti sebični. U razgovoru s Ocem naše mjesto je mjesto s kojeg ćemo na koljenima prositi, zahvaljivati i biti skrušeni. Ni u ljubavi, partnerskim odnosima ne treba pretjerivati. Moramo znati pronalaziti kompromise, biti pristupačni, otvoreni, iskreni, spremni za razgovor, dogovor. Partneri trebaju misliti i djelovati kao jedno. Niko nije iznad drugoga. I u crkvi treba pronaći svoje mjesto. Nismo svi sposobni za sve. Jedni pjevaju, drugi sviraju, treći čitaju na misama, četvrti pomažu oko vjeronauka i aktivnosti za mlade, peti oko sređivanja crkve. Bitno je samo pronaći svoje mjesto, shvatiti što su naši talenti i iskoristiti ih na najbolji mogući način. Zauzeti ono mjesto, priključiti se onome u čemu smo naj/bolji. Svakome pružimo priliku da pomogne, da se pokaže, da iskoristi svoje talente. „Ne gurajmo nos“ u sve, nemojmo biti „u svakoj čorbi mirođija“, nego radimo ono što najbolje umjemo i najviše volimo i u tim stvarima (projektima) ćemo i najviše pomoći, najviše biti od koristi, najviše napredovati i najviše zablistati!

Jelena Pinter