Prijateljstvo

Prijateljstvo je odnos koji obogaćuje čovjeka. Ono čovjeku pomaže da bolje vidi i upoznaje sebe, ali i da sebe ispravlja. Ima mnogo toga što ne vidimo, ali pravi, iskren prijatelj će nam na to ukazati, otvoriti nam oči. Ima oči za nas jer mu je stalo do nas, želi nam dobro. On ne može ne vidjeti, zatvoriti oči pred onim što jesmo i kakvi jesmo. Ali upravo to čini prijateljstvo zahtjevnim i teškim. Ako hoće biti istinsko, a ne lažno, mora se suočiti s' nelagodom kazivanja istine, s' rizikom priopćavanja onoga što se ne želi rado čuti, koje može dovesti do neprihvaćanja, pa i loma prijateljstva. Pravi prijatelj nam ne prikriva mane, slabosti, pogrješke, iako ih ne ističe, ne osuđuje. Prijatelj je onaj tko te prihvaća zbog tebe samoga, bez obzira na slabe točke, ali ti ih ne prešućuje. Pokušava ti dati do znanja da ne smiješ od njih bježati, prikrivati ih i neprestano opravdavati. Otvara nam oči za ono što nije u redu u našemu životu. Ovdje je prava kušnja, odnosno kamen spoticanja prijateljstva. Često se prijateljstvo raspada kada drugi nije spreman primiti ispravku. Pitamo se: „Kakav mi je to prijatelj kada tako otvoreno i neumoljivo čisti ispod moga tepiha?!“ Tada je poimanje prijateljstva krivo. U prijateljstvu nije dopušteno pretvaranje, slaganje sa svim što drugi kaže. Ako odbacim prijatelja jer nisam spreman prihvatiti ispravku, kritiku, sugestiju, prijedlog – znači da više ljubim sebe. Treba biti iskren pa reći: „Malo nas je koji ćemo odmah spremno prihvatiti »kritiku«“. Rado slušamo pohvale, laži o sebi, a nerado riječi koje nam ukazuju na naše mane i pogrješke. Prijatelj uvijek mora ostati vjeran istini i zbog istine opominjati i prekoravati prijatelja. No, prijateljstvo uvek mora biti otvoreno za mogućnosti koje će drugoga učiniti boljim čovjekom.

(prema knjizi „Samoća vjere“, Ivan Ivanda)

Jelena Pinter