Prihvati sebe onakvim kakav jesi (ljepši smo nego što zrcalo kaže)

Svi mi, a posebno žene, imamo ozbiljnih problema sa zrcalom. Kad god se pogledamo ono nam pokaže sve one sitnice kojima nismo zadovoljni, a uporno izostavlja ono na šta bi trebalo da smo ponosni. Da li bi zbog toga trebali da ga bacimo ili ... ?! Zrcalo nam sve pokazuje – na nama je da shvatimo šta želimo da vidimo. Svaka žena zna da loš odraz u zrcalu može da joj upropasti dan. No, je li uistinu tako?! Toliko smo površni da gledamo samo izvanjsku ljepotu. Međutim, mnogo smo ljepši nego što nam to kaže odraz u zrcalu. Ono ne laže, ali je na nama da odlučimo na šta ćemo se skoncentrirati. Ono što mi vidimo drugi ni ne primjećuju, a dešava se i obratno. Dešava se da nas zbog nekih „nedostataka“ kritikuju. Takve osobe treba da izbjegavamo, da ih ne držimo uz sebe. Sigurno postoji bar nešto što nam se dopada na nama. Moramo imati samopouzdanja. A sve ono što nam se ne dopada treba pokušati popraviti. Naravno, u granicama normale, prirodnim putem. Ne treba posezati za plastičnim operacijama i drugim lošim načinima za uljepšavanje. Zaobiđimo one koji kukaju i ističu tuđe mane. Takvi ljudi nam nisu potrebni u životu. Jedno su pozitivne kritike i dobronamjerni savjeti, a sasvim drugo stalno kritiziranje, isticanje nečijih mana i nedostataka. Oko sebe treba da imamo pozitivne osobe. Cijeli život treba da se trudimo da slavimo Boga, da ga proslavljamo, a ne da ga provedemo žaleći se kako nismo dovoljno vrijedni, lijepi, važni. Posežemo za različitim kozmetičkim sredstvima, odjevnim predmetima, dijetama i posebnim načinima prehrane ne bi li smo se, bar na tren, osjećali bolje u vlastitoj koži. Đavo nas navodi da imamo osjećaj manje vrijednosti – da nismo vrijedni, Boga dostojni, da smo ružni. Navodi nas da budemo ono što bi trebali da budemo po zemaljskim, svjetovnim kriterijumima, a ne onakvi kakve nas Bog želi – da otkrijemo ono što jesmo. Po đavlu, da bismo bili savršeni treba da promijenimo sebe. Posebno na mlade imaju veliki utjecaj TV, reklame, trgovina, mediji. Gledamo „savršene“ osobe koje su „sređene“ u fotošopu. Mijenjamo ono što je Bog stvorio, kako nas je stvorio – korigujemo nos, usta, grudi, stavljamo umetke i sve to da bismo se „bolje“ osjećali u svojoj koži. Ne shvatamo time opčinjeni da nas Bog ljubi, voli, da smo vrijedni baš takvi kakvi jesmo. I baš takvi kakvi jesmo trebamo se darivati drugima, živjeti čineći dobro. Trebamo sebe vrednovati, ali realno, bez precjenjivanja i potcjenjivanja. Ne dozvolimo da nam izvanjska ljepota postane opsesija i da cijeli život provedemo previše se njegujući, ulagati u tijelo, na sve to trošiti novac, vrijeme i energiju. Radeći sve to, stavljajući pirsinge, tetovaže, odlazeći u solarijume pokazujemo nezahvalnost Bogu na tome kako nas je stvorio. Postajemo nezadovoljni i nesretni. Ne živimo za druge, zatvaramo se u sebe, postajemo sebični i sebi dovoljni. Ne dozvolimo sve to! Shvatimo da je mnogo bitnija ljepota duše, a ne tijela. Treba da imamo samopouzdanja, okružimo se pravim i pozitivnim osobama, zahvalimo se Bogu što nas je stvorio takve kakvi jesmo, i sa svim tjelesnim manama. Mi smo idealni, Njegova remek – djela, jer Njegovo djelo je savršeno! Najljepši smo sa iskrom sjaja u očima koja oslikava ljepotu naše duše!

Jelena Pinter