Poteškoće

Svatko od nas je doživio u toku svog života više poteškoća. Bile one male ili veće, znaju nas „izbaciti iz koloseka“, „poremetiti svakodnevnicu“. Međutim, sve poteškoće nas nečemu mogu naučiti, usmjeriti nas na pravi put, pomoći da shvatimo da svatko od nas kroz život nosi svoj križ koji treba prihvatiti. Dogodi nam se da imamo poteškoće u vjeri, da nam vjera malakše, slabi. Gubimo povjerenje u vjernike oko sebe, u poglavare crkve i sve to može dovesti do poteškoća u komunikaciji sa njima, do rjeđeg odlaska na mise, do slabljenja našeg duhovnog života. Često poteškoće i nervoza u našem životu dovode i do toga da zaboravimo na druge. Na one kojima je pomoć najviše potrebna. Na one sa ruba društva, siromašne, bez materijalnih sredstava, prijatelja, porodice. Kada imamo sopstvene poteškoće, a uz manjak vjere, postajemo ogorčeni, ljuti. I u tom periodu svog života ne obraćamo pažnju ni na druge, one oko sebe kojima je naša pomoć potrebna. Isto tako dogodi se da imamo i poteškoća u ljubavi. Jedna od poteškoća je neuspjelo traganje za pravom osobom za vezu ili brak. To nas može odvesti u očaj, depresiju. Jer, prirodno je sa ljudske strane da tražimo osobu s kojom ćemo osnovati obitelj, imati djecu. Poteškoća ima i u brakovima. Nerazumijevanja, nesloge, svađe su sastavni deo brakova. Kao što imamo poteškoća u komunikaciji sa ljudima, možemo imati i poteškoća u komunikaciji sa Bogom. Može nam se dogoditi da molitvu, razgovor s Njim zanemarimo. Jer, kada nam ide dobro, kada smo srećni, kada nam je sve potaman, Bog nam tada ponekad i „ne treba“. Nekako ga držimo u rezervi ako nam zatreba, ako nam postane teško, ali se uvijek nadamo da do toga neće doći. Da će uvijek sve biti dobro. I onda mu se vraćamo kada nas pritisnu brige. Trudimo se da nam se to ne dogodi. Da nam Bog ne bude samo „u rezervi“, nego da bude prva Osoba na koju ujutru pomislimo, kojoj se utječemo, sa kojom dijelimo i tugu i radost. Od koje tražimo „znakove“, usmjerenje, savjete. Jer, i kad nam ne budu blizu obitelj ili prijatelji, On će biti, na Njega se uvijek možemo osloniti, na Njega uvijek računati. I u prijateljstvu mogu da se pojave poteškoće. Može doći do nerazumijevanja, nesloga, svađa. Ako nismo pravi prijatelj onda će nas opterećivati problemi druge osobe u tom smislu da ćemo reći – „Ma, ne treba mi to u životu.“ Prijateljstva se znaju raskidati jer nemamo strpljenja za druge. Čim naiđu problemi u životu drugih, ako nismo pravi prijatelj, pobjeći ćemo od toga. No, pravi prijatelj je tu za nas i u dobru i u zlu. Suosjeća sa nama i teši nas kada smo tužni, dijeli radost sa nama kada smo radosni. Ali, ukazuje nam i na pogriješke. Prijateljevi savjeti su dragocjeni, pravi biseri, jer nam pravi prijatelj uvijek želi dobro. Bitno je samo da to shvatimo. Da ne dozvolimo da drugi utječu na naša prijateljstva. Da se umiješa treća osoba koja ne/svjesno kvari odnose. Uvijek razborito razmišljajmo, budimo mudri u komunikaciji sa drugima. Ukazala bih još i na poteškoće u traženju posla i u učenju. Budimo uporni, ustrajni. Traženje posla nije lako, a i nijedan posao nije lak. No, da bismo preživjeli – treba nam. Isto tako i učenje. Ako smo uporni, marljivi – svaki ispit možemo položiti, svaku ocenu možemo popraviti. Ako smo vrijedni i savjesni – sve je moguće. Pomislimo samo na sve ono što je Isus prošao, koliko je on poteškoća imao ovdje na zemlji. Ali je ustrajao, izdržao i na kraju otišao kod Oca. Tako ćemo i mi. Hrabro nosimo svoj križ i skupljajmo blago za nebesa.

Jelena Pinter