Podigni svoje sidro

U mjesecu smo rujnu, mjesecu koji za mnoge označava nove početke. Ovaj mjesec i za sve nas može značiti neki novi početak. Početak koji će u naš život uneti novu paletu vedrih boja.

Mjesec je to početka škole, vrtića, fakulteta. Djeca i mladi vraćaju se u školske i fakultetske klupe, svojim redovitim obvezama.

Godišnji odmori se privode kraju i svi se vraćaju svojim poslovima. Nakon ljetne stanke vraćamo se na redoviti kolosjek. I u crkvi je nekako živo. U prvim klupama su djeca koja očekuju nastavak vjeronauka.

Na nama je kako ćemo gledati na povratak svakodnevnim obvezama. Kao na tmurnu, hladnu i kišnu jesen, ili jesen živih boja, sa mirisom kestena, i ušuškanost u meko ćebe sa šalicom tople čokolade.

Brod se privremeno vezuje za dno mora, kao zaštita od vjetra, vodenih struja. Sidro se ukopava u dno i drži brod na jednom mjestu.

Mi volimo kada je naš brod u mirnoj, sigurnoj luci. Zato nam je teško vratiti se svojim obvezama. Teško nam je podići sidro, raširiti jedra i isploviti. No, to je bit života. Živjeti kao more, gledajući beskonačnost, odražavajući nebo.

Bog nam ponekad šalje buru, borbu i iskušenja. Bitno je prepoznati da Ga uvijek možemo zazvati i On će nam pružiti ruku spasa.

Jesen u naše živote donosi prekretnice. Nove početke. Nove boje u naš i život naših bližnjih. Nove mogućnosti, prilike. Prepoznajmo tu novu šansu koju nam Bog pruža. Nemojmo se uplašiti neizvesnosti i obveza. Spustiti sidro i skrivati se u luci. Bog traži više od nas. Odbacimo sidro, razapnimo jedra, isplovimo. Uhvatimo povoljne vjetrove. Istražujmo, sanjajmo, uživajmo u ovom životu. Otkrivajmo nove mogućnosti i iskoristimo prilike koje nam Bog šalje. On naš kompas sigurno usmjerava na dobru stranu.

Jelena Pinter