Plivati protiv struje

Dugo sam razmišljala kako ovaj tekst, ovu meditaciju da naslovim. Koje riječi, koji naslov bi je mogao ukratko opisati … Razmišljam o nama vjernicima, posebno o mladima jer sam i ja jedna od njih, i o našoj borbi sa svijetom. O svim onim predrasudama koje ne-vjernici, ne-kršćani imaju o nama. O podsmijehu, napadima, progonima, … Jer, MI nismo od ovoga svijeta. I zato smo “malo čudni”, “zapadamo za oko” onima oko nas. Kako se izboriti sa ovim kušnjama? Kako postići, uspjeti ne obraćati pažnju na zlobu, bijes, porugu? Isus je djelovao po osjećaju – duše, srca, savjesti. Trganje klasja u subotu? – Pa ok, ako su moji učenici gladni. Ozdravljenje u subotu? – Slobodno je subotom činiti dobro! Za činjenje dobra uvijek je pravo vrijeme i mjesto. Kad god i gdje god nam se ukaže prilika. Isus je jednostavno slušao sebe – srce, savjest. Izgonio je trgovce iz hrama – iako je to mnogima djelovalo nelogično (pa dosta se zaradi baš ispred crkve); ozdravljao je gubavce – iako su oni bili izopćeni iz društva, izolirani; jeo je sa grešnicima, iako su mnogi i taj njegov postupak osuđivali. On je radio ono što je po Božjem zakonu, a ne ljudskom. Po Božjoj volji, ne ljudskoj. Apostoli su također plivali protiv struje. Bili su progonjeni, pred Vijećem, u tamnicama – uhićeni, ali to ih nije spriječilo da krste, propovjedaju, ozdravljaju, uskrisuju. Imali su najboljeg učitelja koji ih je naučio vrijednostima ovoga svijeta. Noa je sagradio korablju i spasio mnoge živote. Upitajmo se – da li bismo mu se mi smijali da smo ga vidjeli kako nešto gradi i najavljuje veliki potop? Ili Abraham koji je dobio sina u poodmakloj dobi, a kasnije ga je još trebao i žrtvovati. Sve su to kušnje koje Bog stavlja pred nas ne bi li nam učvrstio vjeru i postojanost. Prodaj sve što imaš i daj siromasima. Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Izgubi svoj život poradi Mene. Priznaj se Božjim pred ljudima. E, koliko smo spremni na sve to? Koliko smo spremni na ratove, pobune, potrese, glad, pošasti, strahote, progone?! “Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,15-17). Dragi vjernici, kršćani, posebno mladi (jer mi smo na početku i još puno toga tek ćemo napraviti, učiniti) – plivajmo protiv struje, borimo se protiv svijeta, sačuvajmo vjeru, zaslužimo život vječni; budimo uporni, ustrajni, postojani u dobru, pravdi, ljubavi. Imamo i garanciju – “Svojom ćete se postojanošću spasiti” (Lk 21,19)!

Jelena Pinter