O čovječe ljubiš li život?

Želim da me prožmeš sa svim čime se daješ, i da budeš u meni život koji me čuva za život. U radosti dana, veselju i smijehu koji grči trbušne mišiće, rasteže usta u osmijeh, ispunja srce i razdraga misao, ili pak u teškoj žalosti, ozbiljnosti koja ne dozvoljava iskreni polet, neizvjesnosti koja koči predanje, težini koja usporuje korak, zaustavljam se kod Tvoje Riječi o životu. Shvaćaš li me kako je ponekad teško živeći razmišljati o životu? Opravdavaš li me i promatraš li me kroz prste? Interesira me pomisao da postoji nešto veće od moje domišljatosti i nešto što može iznenaditi moja sjetila. Privlači me pomisao da postoji nešto pred čim nitko ne ostaje ravnodušan, nešto što obara sve ideje, strahove, zaokupljenosti, predrasude... Iako ne razumijem do kraja, želim to za sebe. Želim život. Zaustavljam se na Tvojoj riječi. Pogađa me pitanje: 'Ljubim li život?' Ljubim li? Spoznajem li ga? Koliko se oko njega trudim? Koliko posustajem? Gdje je moje vrijeme? Gdje su moje tišine? Koliko ga tražim? Koliko idem za njim? Govoriš da si Ti život. I sve što Ti jesi, poslan od Oca, živiš po Ocu i želiš da i ja živim. I život je u Tebi živ prisutan. I može promijeniti i oživjeti moj život. U radosti dana ili pak težini, okrećem Ti se. Privlači me Tvoja misao. Privlači me Tvoje božansko, drugačije, mudrije, s više iskustva i daljim pogledom, s obilatom ljubavi bez riječi... I ove sam nedjelje kod Tvog stola. Ponovo slušam upućen poziv da blagujem – Tebe, život. Kriste živi, Ti si sve, Ti si sva punina i dubina, Ti se odgovor na svaku situaciju, Ti si putokaz i smjernica u svim odlukama i ponašanju, Ti si neočekivan i nepredvidiv, uvijek svoj, dosljedan, isplativ. Pomozi mi da odvažim svoje korake, pomozi mi po sebi koji mi se daješ. Znam da ne mogu iskoraknuti u život bez Tebe. Zato Ti želim pristupati dostojnije, svetije, sabranije i promišljenije. Želim da me prožmeš sa svim čime se daješ, i da budeš u meni život koji me čuva za život. Gospodine, u meni je trag Tvoje prisutnosti, komadić kraljevstva koji me uvijek vraća k Tebi. Hvala Ti za iskrenu brigu i neprestanu pažnju oko mog života. Molim Te da me po blagovanju presvetog Tijela i Krvi mijenjaš, da me na sebi svojstven način prigrliš i da se nikad ne poželim odvojiti od Tebe. Nadahni me dok Ti se nastojim svidjeti, za mudrije življenje mojih dana, za više onog što mi Ti govoriš, za ljubav prema životu...

(Laudato/M.P.)