Ne boj se valova tih ...

Usponi i padovi u našem životu liče na valove koji se pojavljuju na moru. Oni su kao plima i oseka koji čine naš život. Dođu i prođu. Valovi odnose nečistoće i bistre more. Tako nam sve poteškoće daju snagu, još veće pouzdanje u Boga, jačaju nas.

Mojsije i Izraelci prešli su Crveno more Božjom pomoću. Tada je voda kao simbol bila jednima na spasenje, a drugima na propast. Izraelci su izašli iz ropstva, a Egipćani su poraženi.

Voda je kao Božja ljubav. Svuda je oko nas, obuhvata nas, grli, preplavljuje. Daje nam odmor, mir. Suze čiste našu dušu. Pružaju nam olakšanje. Kao što voda skida nečistoću sa tijela, tako suze skidaju nečistoću, talog sa naše duše.

Mnogi od nas doživjeli su velike oluje u svojim životima. Svatko životne poteškoće doživljava na svoj način. Bitno nam je znati da kada zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na nas – imamo siguran zaklon u kući na stijeni. Ta je kuća naš siguran oslonac, naša mirna luka, naše utočište.

Naš je život kao plovidba po moru. To more nekada je mirno, a vrlo često je uzburkano. Nailazimo na grebene i udaramo o njih. More je puno raznolikih vodenih životinja. One su kao osobe koje čine naš život. O neke se opečemo, ubodemo, i od njih učimo životne lekcije. Druge pak plivaju pored nas i pružaju nam radost. Bitno je raširiti svoja jedra i pratiti smjer vjetra. Vjetar koji nas na svojim krilima vodi u pravom smjeru. Ka mjestu gdje ćemo pronaći svoju mirnu luku.

Nakon svake kiše i oluje pojave se sunce i duga. I nisu sve oluje tu da bi nam poremetile planove u životu. Neke samo dođu da nam očiste put. A naš život je poput duge. Svaki dan je drugačiji. Prolazeći kroz oluje, bez našeg Gospodina, osjećamo se kao mornar bez mora. Kada na našu dušu padne tuga, kada ostanemo bez svjetla u svom životu, s morem možemo podijeliti svoju bol. S galebima čekati da nam plima donese Božju ljubav i milosrđe.

Jelena Pinter