Najljepši zagrljaj

Zagrljaj … Mjesto sigurnosti i ljubavi. Dijete je od začeća u majčinom zagrljaju, ispod njenog srca. Majka ga čuva i pruža mu osjećaj sigurnosti. Pruža mu ljubav i nježnost. Zagrljaj je susret osoba,
povezanost, bliskost. Dijete trči majci u susret, u zagrljaj, i kada je sretno, i kada je tužno. Zagrljaj je razmjena … Razmjena boli, sreće, tuge, ljubavi. Mirna luka, toplina, spokoj. Zagrljaj tješi, uveseljava, oraspoložava.

Naša Gospa u svoj zagrljaj sve nas prima. Pod skute svoje haljine skriva nas od neprilika. Svoje ruke drži raširene i dočekuje nas i uplakane, i sretne, i tužne. Daje nam sebe, za utjehu. Takva je majka …Utočište za svoju djecu.

Ipak, najljepši zagrljaj darovao nam je Isus. Najiskreniji, pun ljubavi prema nama. I njegov križni put bio je pun zagrljaja. Prihvatio je osudu na smrt. Zagrlio je svoj križ. I kada je padao, i dalje ga je čvrsto držao. Jer, to je njegov križ. Kao što svatko od nas ima svoj, baš po mjeri. U svoj zagrljaj dočekujemo, primamo sve ono što nam se u životu događa. Sreću i tugu, suze i smijeh, poteškoće i radosti. Na tom putu, kao i Isus, susrećemo svoju majku. I Gospu, i onu koja nas je rodila. Majka je prva tu, uvijek uz nas. A tu su i prijatelji. Svojim savjetima, utjehom, podrškom, olakšavaju naš životni put, kao što je to za Isusa učinio Šimun Cirenac, i Veronika, i Jeruzalemske žene …

Najljepši zagrljaj podario nam je kada je svoj život dao za nas. Raširivši ruke, u tom trenutku je sve nas primio u svoj zagrljaj. I dobili smo dar … Dar u liku male, bijele hostije, koju nakon svake pričesti čuvamo pod svojim srcem. I primamo Isusa u svoj zagrljaj.

Jelena Pinter