Može li se novcem kupiti ljubav?!

Veliki broj ljudi u današnjem vremenu smatra da je novac presudan za sreću, da se novcem sve može kupiti i obezbediti lagodan život. Istina je da je što se tiče materijalnih stvari onaj ko ima novca u prednosti – no, ne trebamo li da skupljamo blago za nebesa, a ne za ovozemaljski život?! Što nam vrijede mnoge propadljive stvari kada nam kasnije neće koristiti?! U redu je imati pristojnu platu da bismo si mogli obezbediti kuću, hranu, odjeću. No, novcem ne možemo „kupiti“, obezbediti dugotrajnu radost, ljubav. Sve materijalne stvari na ovom svijetu su prolazne, propadljive. Roditelji čine pogriješke u odgoju svoje djece. Kupuju im razne igračke, ma sve što požele, ne bi li se djeca „smirila“ i bila zadovoljna. Nerijetko se razvedeni ljudi utrkuju ko će djetetu obezbijediti ljepši život, ljepše stvari. No, hoće li takvo razmaženo dijete jednoga dana cijeniti sve to? Djeca žele toplinu, zagrljaj, ispružen dlan, ljubav. Medvjedić je zanimljiviji i draži od velikog medvjeda kojeg dijete ne može ni pomaknuti. Kada odrastu djeca više cijene ljubav, nego veličanstvene darove. Koristimo li novac kao sredstvo da se drugima dopadnemo, djelujemo površni. Svakako da ima i onih koji se mogu „kupiti“ novcem, ali pravi vjernik, kršćanin zna koje su životne vrijednosti, prioriteti. Čemu ulizivanje i korištenje novca? Ako se nekome zbog toga dopadnemo – i ta osoba je takva – površna i halapljiva. Kolege nas neće više cijeniti, djeca, susjedi, prijatelji. Jer novac je površna, prolazna, propadljiva stvar. Ne možemo ni iskrene prijatelje stjeći uz pomoć novca. Onaj ko nas iskreno voli, voli nas zbog naše unutarnje kvalitete, a ne zbog onog materijalnog što mu možemo pružiti. Tako često zaboravljamo da prave osobe cijene male stvari – zagrljaj, savjet uz kavu, utjehu, šetnju, osmijeh; a ne provod, luksuz, putovanja. Dobrotom i ljubavlju privlačimo prave osobe ka sebi, novcem privlačimo površne, halapljive, koristoljubive. Nerijetko pravimo i pogriješke pa nam se neko učini pogodnim za prijateljstvo, ali vremenom se sve iskristališe i oko nas ostaju prave osobe, pravi prijatelji. Na isti način privlačimo i osobe sa kojima jednog dana možda stupimo u vezu ili brak. Na ulici svaki dan viđamo osobe koje misle da će pružanjem pomoći, davanjem novca siromašnima, potrebnima, dobiti bolji status u društvu. Milostinju, pomoć pružajmo sa ljubavlju, a ne iz koristoljublja, samopromocije. Neka ne zna ljevica što čini desnica. Nažalost, i u okviru Crkve postoje takve osobe. No, može li se novcem kupiti ljubav, podrška vjernika? Svećenici trebaju uvijek biti uz vjernike, uzorni, vrijedni, dobri pastiri. Nije uvijek sva pomoć u novcu, ima nešto i u riječima utjehe, podrške, savjetu, usmjeravanju na pravi put. Novac sija, zato i privlači ljude. No, ne dozvolimo mu da nam zatvori prave vidike, da nas zaslijepi. Pružajmo djeci, obitelji, kolegama, prijateljima, partnerima, braći i sestrama u Kristu – ljubav, podršku, utjehu, savjete, pomoć u duhovnom, a ne samo u materijalnom smislu. Ljubav je najbitnija, iz nje proizilaze sve druge lijepe stvari. Bog je ljubav! Kada imamo ljubavi za druge, mi ustvari drugima pokazujemo Krista, njegovu dobrotu. „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“ (1. Kor, 13). Pružajmo ljubav iskreno, otvorena srca, budimo maleni u očima ljudi, a veliki u Božjim očima!

Jelena Pinter