Koliko smo površni – čini li odijelo čovjeka?!

Svakodnevno se čuje kako mladi komentiraju jedni druge. Komentira se izgled, odjevanje, šminka, frizura, tijelo, inteligencija, ... Spomenuh inteligenciju ... Često jedni druge znamo nazivati „glupima“. Događa se to jer nemamo svi iste sfere interesovanja. No, ipak bih se u ovom tekstu osvrnula na vanjštinu i svima postavila pitanje – čini li odijelo čovjeka?! Smijemo li mi kršćani, vjernici biti toliko površni? Ne događa se to samo među mladima, nego i među starijima. Uvijek i svuda. Komentiramo vjernike u crkvi, ljude na ulici, prijatelje, obitelj, kolege na poslu, na fakultetu, u školi. Je li nam prijatelj onaj koji nas ne prihvata takve kakvi jesmo? Koji uporno želi da nas promjeni i učini svojom „lutkom, igračkom“? Jedno su dobronamjerni savjet i kritika, a sasvim drugo manipuliranje nekom osobom, praviti od nje svoju marionetu. Tko smo mi da osuđujemo druge? Samo Bog sudi. Ne trebamo imati predrasude o nekome na osnovu odjevanja. Ne bih komentirala ekstreme, već prosječne osobe. Ne znamo svačiju materijalnu situaciju, brige, probleme. Ima ljudi koji odjevanjem žele malo privući pažnju. Priključiti se nekoj grupi, društvu. Uglavnom su to mirne, sramežljive osobe koje još uvijek „pronalaze sebe“, mlade osobe koje traže „pravi put“. Kako bismo se mi osjećali da nas netko komentira, izbjegava, odbacuje zbog odjevanja? Ne bismo li bili tužni? Postavimo se na mjesto te osobe koju započnemo komentirati i razmislimo bi li nama bilo ugodno na tom mjestu!? Ta pisano je – „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12). Zapitajmo se kakve smo to osobe, kakvi smo kršćani, vjernici ako druge odbacujemo i „etiketiramo“ zbog izgleda, odjevanja!? Ne budimo površni, nemojmo imati predrasude. Svakome treba dati šansu, priliku da pokaže kakva je osoba. Ne može nam svatko odgovarati jer nemamo svi ista interesovanja. Ali stil, način odjevanja uopće ne mora oslikavati razmišljanja, interesovanja, inteligenciju i što je najbitnije - dušu neke osobe. Odbacimo predrasude, svakome pružimo šansu i gledajmo srce i dušu ljudi, a ne vanjštinu, jer odijelo ne čini čovjeka, nego ljubav, povjerenje, savjeti, nada, utjeha koje nam neka osoba može pružiti. Često nam mnogo više znače pogled, zahvala, iskra u očima prosjaka na ulici, nego hladnoća osobe „u trendu“, sa skupom odjećom.

Jelena Pinter