Kiša će …

Često tijekom našeg života čujemo ove riječi … Kiša će … I tako često nam je to znak da stiže oluja, loše vrijeme, da će biti mokro i hladno. Ne razmišljamo na taj način da će kiša da donese svježinu, vedrinu, rod na našim njivama. Želimo da nam sve bude potaman, savršeno. Uništit će nam se frizura, cipele, bit će nam hladno. Ne razmišljamo na način da iskoristimo to vrijeme za šetnju sa nekim, pod jednim kišobranom. Ili sa nekim pogledati film uz kokice, dok je napolju "loše vrijeme". Čak nam je vrijeme isprika da nešto ne uradimo, da negdje ne odemo. Pa i na misu; ima nas "vremenskih kršćana". Tako često propuštamo mnoge lijepe stvari brinući se oko vremena. A kiša je tu da nam ustvari pokaže kako posle svake oluje dođe sunce, pojavi se duga. Kako su svi naši križevi, naše brige, strahovi – prolazni. I kako iz svega lošeg možemo izvući mnoga dobra. Koliko smo samo zahvalni Bogu kada se nakon kiše pojavi sunce, a u srpnju se zlate naša polja, njive. Kada se žito ustalasa na vjetru, a suncokreti podižu i okreću svoje glave k' suncu. Pa kada namrgođeni podignemo oči k' nebu, promjenimo izraz lica, jer nešto novo i lijepo već nastaje.

Jelena Pinter