Kao glina u ruci lončarevoj ...

Ulazimo u vrijeme Adventa, Došašća. Dolazak … Čini nam se često kako uvijek nešto čekamo. Postajemo nestrpljivi, nervozni, … Ali, umjesto da čekamo - onome što želimo treba poći u susret.

Postanimo najbolja verzija sebe kroz ovaj Advent. Dočekajmo malog Boga tako što ćemo sebe preobratiti i postati onakve osobe kakve ljudi žele da susreću. To ne možemo sami, nego dopustimo Isusu da dođe do nas, a mi do sami sebe.

Adventski vijenac tako slikovito prikazuje korijenje našeg života. Jeline grančice su zapletene, isprepletane. One predstavljaju mnoge naše odnose. Svuda puštamo korijenje - na radnom mjestu, u obitelji, među prijateljima. I sve to korijenje na koncu predstavlja sliku uspjelog života - naš adventski vijenac. Advent nas poziva da se približimo samima sebi i svojim korijenima. A naš najdublji korijen seže do Boga.

Advent mi kazuje da moje čežnje nisu iluzije, nego da obećavaju svijet u kojem Božje svjetlo širi toplinu i ljubav. To svjetlo tjera tminu i hladnoću.

Božić je stalno aktivan. Jer, Bog nas stalno poziva da zastanemo, zaustavimo se, da ne jurimo, … Da vidimo ko smo mi, i ko se to brine za nas. Naš Božićni dar, onaj najveći, On je, On nam daje samoga sebe.

A taj koji se brine za nas, koji nas cijeli život prati, popravlja i oblikuje, to je lončar, lončar koji nam obećava - Kao glina u ruci lončarevoj, i vi ste u mojoj ruci (Jr 18,6).

Jelena Pinter