Homilija na Večernjoj molitvi u svetištu Gospe Snježne na Tekijama

Povodom obilježavanja 325. obljetnice potpisivanja Karlovačkog mira na svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu prigodnu homiliju na Večernjoj molitvi uputio je mons. Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice. Homiliju prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre u Kristu,

Nalazimo se u ovom Svetištu Gospe Tekijske, dragom mnogima i poznatom po čudu koje je ostvareno zagovorom Blažene Djevice Marije tijekom bitke kod Petrovaradina 1716. godine. Ovo mjesto ne podsjeća samo na povijesni događaj, već se s vremenom pretvorilo u sveti prostor u kojem svaki kršćanin pronalazi utjehu, ohrabrenje i snagu u svakodnevnim bitkama života, podsjećajući nas da nikada nismo sami i da Bog ne napušta svoj narod.

Prisutnost Marije u povijesti i životima vjernika

Ovo Svetište Gospe Tekijske, smješteno u Petrovaradinu, stoljećima je bilo, a i danas je, izvor nade i vjere za narod Srijema. Povijesna činjenica o čudesnoj pobjedi kršćanske vojske, predvođene princem Eugenom Savojskim, nije bila samo vojni trijumf, već i duboko duhovno iskustvo koje nas podsjeća na snagu molitve i majčinsku brigu Marije koja, s ovog mjesta, stoljećima zrači mirom, nadom i zaštitom.

Marijina pomoć u našim duhovnim bitkama

Danas, zahvaljujući Bogu, mnogi od nas nisu fizički na bojnim poljima, no ne nedostaje unutarnjih borbi, sukoba s grijehom, boli, samoće, nesigurnosti, nepravde, koji često postaju teški tereti za nositi. Ne izostaju ni emocionalni ožiljci uzrokovani neizliječenim ranama iz prošlosti, koje nas čine nesposobnima otvoriti se drugima i uspostaviti potpune odnose. Ipak, kao što je Marija bila uz kršćansku vojsku kod Petrovaradina, danas je uz svakoga od nas u našim osobnim borbama.

Ona je majka koja nas nikada ne napušta; prati nas u životnim tegobama, tješi nas, a ponajviše, kao što vidimo u čudesnoj slici koju ovdje štujemo, vodi nas svome Sinu da dotakne naše rane i svojom milošću ih izliječi. Njezina prisutnost u našim životima znak je Božje nježnosti i ljubavi prema svakome od nas, zbog čega smo u trenucima lutanja i poteškoća pozvani usmjeriti svoj pogled prema Njoj i zazvati je, slijedeći primjer naših predaka.

Potreban je mir u današnjem svijetu

Dok razmišljamo o prošlom miru, izmoljenom i postignutom, ne možemo i ne smijemo skrenuti pogled s brojnih, i previše, sukoba i nasilja koji i danas uznemiruju naš svijet i razaraju mnoge ljudske živote. Papa Franjo nas ne prestaje podsjećati da je mir plod pravde, ljubavi i solidarnosti te nas poziva na molitvu i aktivno zauzimanje za njega.

„Mir se gradi“, kaže Papa, „a svaki od nas pozvan je biti oruđe mira.“ Svetište u kojem se nalazimo potiče nas da budemo graditelji mira. Kao kršćani, ne smijemo i ne možemo biti ravnodušni prema patnjama drugih. Slijedeći primjer Marije, koja je ovdje donijela utjehu i nadu našim precima, i mi moramo hraniti te osjećaje i preuzeti takvu odgovornost.

Papa Franjo također naglašava: „Mir nije samo odsustvo rata, već aktivno zauzimanje u borbi za ljudsko dostojanstvo“ te nas poziva da budemo graditelji mira, počevši od naših srca i naših zajednica, poštujući svaku osobu i njezin život kao Božji dar, a ne kao vlasništvo koje možemo posjedovati.

U svijetu često prepunom podjela i sukoba, Marija nas uči živjeti u miru; ljubiti jedni druge kao što nas je ljubio Njezin Sin, onaj kojeg nosi u naručju na svojoj štovanoj slici; praštati i moliti za svoje neprijatelje, te ne dati zlu da nas nadvlada, već nadvladati zlo dobrim!

Uloga Marije u ostvarivanju mira

Marija, Majka Božja, Pomoćnica kršćana, također je Kraljica Mira, ne samo zato što je Majka Onoga koji je „Knez mira“, već i zato što, tiho razmišljajući o Božjim riječima i promišljajući ih u svome srcu, iz njih crpi snagu za suočavanje s izazovima života, pronalazeći tako mir u svome srcu i osjećajima.

Papa Franjo nas opetovano poziva da se otvorimo Božjoj volji kako bismo postali graditelji mira, te to čini ponavljajući molitvu svetog Franje Asiškog: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira.“ U tom duhu, pozvani smo ne samo moliti za mir, već i aktivno izgrađivati mir, počevši od malih koraka naše svakodnevice.

Svetište Marije kao izvor nade i snage

Svetište Gospe Tekijske, koje je stoljećima bilo utočište mnogima, danas nam se predstavlja kao izvor iz kojeg crpimo snagu. Sliku Gospe Tekijske, koju štujemo slijedeći stope naših predaka, princ Eugen Savojski nosio je sa sobom u svim svojim bitkama, svjestan da njegove pobjede i uspjesi nisu bili samo plod njegove snage i sposobnosti, već ponajviše Božje intervencije po Marijinom zagovoru. Darujući tu sliku Svetištu u Tekijama, želio je da ona ostane kao trajni podsjetnik na ljubav, pomoć i zaštitu Majke Isusove za sve one koji s vjerom i sinovskim pouzdanjem pristupaju Bogu.

Unutar ovih zidova, mnogi su pronašli mir, nadu i iscrpne odgovore na svoje molitve; ovdje se povijest i vjera, prošlost i sadašnjost, isprepliću u jedinstveno i uzvišeno iskustvo susreta s Bogom kroz Marijin zagovor. Stoga nam na pamet dolaze riječi Pape Franje: „Svi smo pozvani biti nositelji nade. Ne dopustimo da nas život slomi; napredujmo s vjerom, nadom i ljubavlju.“ To je poruka koja i danas, snagom prošlosti i svježinom sadašnjosti, izvire iz ovog mjesta milosti: poticaj da idemo naprijed unatoč životnim teškoćama; Marija ostaje s nama, baš kao što je bila s našim precima; njezin nas zagovor vodi i štiti; njezina nas majčinska ljubav tješi i jača. Zato naša molitva Njoj, Kraljici Mira, mora i dalje s pouzdanjem teći, uvjereni da nas Ona vodi Kristu, koji je naš pravi mir.

Draga braćo i sestre! Sveti Otac Franjo pridružuje se vama u molitvi i nosi vas s ljubavlju u svom srcu. On šalje svoj pozdrav svima vama, s blagoslovom i porukom ohrabrenja.

Neka vas Božja milost vodi i jača u svim izazovima svakodnevice, i neka vas Njegov blagoslov prati u svakom koraku vašeg puta. Neka nas Gospa Tekijska uvijek prati i zagovara, kako bismo u svim našim borbama, bile one unutarnje ili vanjske, uvijek našli snagu, mir i pobjedu u Bogu.

Vjerni narode Srijema – Bog te blagoslovio i čuvao! Amen.