Govor dr. sc. Roberta Skenderovića, znanstvenog savjetnika Hrvatskog instituta za povijest na obilježavanju 325. obljetnice potpisivanja Karlovačkog mira u Srijemskim Karlovcima

Govor dr. sc. Roberta Skenderovića, znanstvenog savjetnika Hrvatskog instituta za povijest na obilježavanju 325. obljetnice potpisivanja Karlovačkog mira u kapeli Gospi od mira u Srijemskim Karlovcima . Njegov govor prenosimo u cijelosti.

KAPELA GOSPE OD MIRA - POSVETA MIRU KAO TRAJNA PORUKA MIROVNE KONFERENCIJE U SRIJEMSKIM KARLOVCIMA 1699. GODINE

Dr. sc. Robert Skenderović, znanstveni savjetnik

Hrvatski institut za povijest

Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

Zagreb - Slavonski Brod

Poštovane Ekselencije, dame i gospodo,

kada se u srpnju 1683. godine pod zidinama Beča pojavila velika osmanlijska vojska, na čelu s velikim vezirom Kara Mustafa-pašom, čitava je Europa bila svjesna da započinje novi velik i neizvjestan sukob Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Bio je to početak rata koji je u povijesti upamćen kao Veliki bečki rat.

Kolikogod jedna strana u sukobu bila nadmoćna, ratovi su često puta nepredvidljivi. Kao što je to opće poznato, braniteljima Beča je u pomoć stigao poljski kralj Jan Sobjeski i 12. rujna Osmanlije su doživjele velik poraz. Uslijedio je habsburški protuudar, a 1684. godine dogovoren je savez Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Poljske poznat kao Sveta liga, pod egidom pape Inocenta XI. Habsburgovci i njihovi saveznici znatno su napredovali sljedećih godina u Ugarskoj, Hrvatskoj i u Grčkoj. Ratna sreća kasnije se nekoliko puta mijenjala u korist jedne, a zatim u korist druge strane. Međutim, nakon bitke kod Sente 11. rujna 1697., u kojoj je habsburški vojskovođa Eugen Savojski pobijedio osmansku vojsku, krajnja iscrpljenost financija i ljudi svih zaraćenih strana navela je vladare da se usmjere na završetak rata i sklapanje mira.

         U listopadu 1698., petnaest godina i četiri mjeseca nakon početka opsade Beča ovdje u Srijemskim Karlovcima sastali su se izaslanici Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Poljske te Osmanskog Carstva. Bila je prisutna i delegacija Ruskog Carstva koja je željela pregovarati o primirju s Osmanlijama, a kao posrednici ponudili su se engleski i nizozemski veleposlanici u Istanbulu - Lord William Paget i Jacob Collier – što je bilo prihvaćeno od svih država prisutnih na pregovorima. Uoči mirovnih pregovora bilo je dogovoreno da se mirovni sporazum pokuša dogovoriti po principu uti possidetis, tj. da svaka strana zadrži onaj teritorij koji je u tome trenu kontrolirala.

Kada se dogovaralo o mjestu gdje će se susresti izaslanstva, zahtjev osmanske strane je bio da se pregovori održe u nekome mjestu uz granicu koja je tada razdvajala zaraćene strane. Na kraju je prihvaćeno da to mjesto budu Srijemski Karlovci.

Izaslanici su na odredište, u Srijemske Karlovce, stigli u listopadu 1698. godine. Zbog toga što je odlučeno da se pregovori održe na otvorenom polju (a ne u nekome gradu ili dvorcu) trebalo je na početku podići tabore za izaslanike i sagraditi konferencijsku dvoranu. Tabori su podignuti tako da su na strani prema Petrovaradinu stajali tabori kršćanskih saveznika, a „pola sata hoda“ prema Beogradu bio je tabor osmanskih izaslanika. U sredini je između ta dva tabora sagrađena konferencijska dvorana od drvenih dasaka. Konačno 13. studenoga svečano je proglašen početak pregovora.

Cjelokupna mirovna konferencija u Srijemskim Karlovcima organizirana je tako da se stranama u pregovorima osigura ravnopravnost i dužno poštovanje. Dvorana je imala četvera vrata – sa svake strane po jedna, tako da sva izaslanstva mogu istovremeno ući, a pregovori su se održavali za okruglim stolom. Na taj način ni jedna strana tijekom pregovora nije mogla pokazivati dominaciju prema drugima. O pregovorima znamo da su trajali dosta dugo i mada se u nekim trenucima činilo da se sporazum neće postići na kraju su završili uspješno. Nakon dva mjeseca pregovora dogovoreno je da se mirovna konferencija svečano završi 26. siječnja. Zadnjeg dana konferencije mirovni sporazum svečano su potpisali s jedne strane predstavnici Habsburške Monarhije i Poljske, a na drugoj strani predstavnici Osmanskog Carstva. Mletačko-osmanski mirovni sporazum bio je također dogovoren ali je potpisan nekoliko tjedana nakon konferencije. Kada su izaslanici potpisivali odluke mira otvorena su sva četvera vrata konferencijske dvorane tako da su svi koji su stajali izvan dvorane mogli vidjeti taj svečani trenutak potpisivanja. U čast sklapanja mira straže su ispalile tri salve, a nakon toga svi su izaslanici bili pozvani na zajedničku večeru kod engleskog veleposlanika lorda Pageta.

Tako je mirovna konferencija u Srijemskim Karlovcima službeno trajala od 13. studenoga 1698. do 26. siječnja 1699. godine. Njenim uspješnim završetkom završio je rat koji je zahvatio velik dio tadašnje Europe – od Austrije, Ugarske i Poljske sve do Dalmacije i Grčke na jugoistoku.

Odmah nakon održane konferencije konferencijska dvorana je, uz odobrenje svih predstavnika, predana franjevcima koji su tada djelovali u Petrovaradinu i okolici. Prijedlog je bio da se tu dvoranu pretvori u Kapelu mira. Već iz 1735. godine imamo zapis kanonskog vizitatora koji je prilikom posjete Srijemskim Karlovcima našao zidanu kapelu Gospe od mira. Kanonska vizitacija donosi da je izgradnju te kapelice predložio poljski poslanik, a na kraju zapisa vizitator je dodao još jednu važnu činjenicu - da kapela nije bila izgrađena na mjestu na kojem je bila konferencijska dvorana – kapela je izgrađena na brdu, a konferencijska dvorana iz vremena pregovora bila je u ravnici koja se nalazila u neposrednoj blizini. To je, dakle. bio zapis o prvoj zidanoj kapeli, a 1817. sagrađena je današnja zgrada kapele za koju se obično ističe da izgledom podsjeća na turski vojni šator.

Iako je mirovni sporazum potpisan s vremenskim ograničenjem na 25 godina očigledno je da su pregovarači bili duboko svjesni da je mir snažna i trajna potreba svakog pojedinca i naroda – zapravo Čovječanstva u cjelini. Srijemska biskupija nastavila je sve do danas čuvati ovu kapelu kao mjesto bogoslužja srijemskih katolika, ali ima prema njoj naročitu posvećenost jer je njena poruka mira trajna i univerzalna. I zato je vrijednost kapele Gospe od mira mnogo veća od tek jedne male katoličke bogomolje. Njena simbolika snažna je i danas i zapravo je svevremenska. Svaki putnik namjernik koji dođe do ovog mjesta nalazi ovdje kapelu kao uspomenu na strašan rat koji je tada krajem 17. stoljeća zahvatio mnoge ljude i narode, ali i kao uspomenu na konačnu odluku velikih sila da se sastanu i odluče o prestanku toga velikog ratnog stradanja. Prekid rata uključivao je uvažavanje drugih, što je dotadašnjim neprijateljima bilo teško, ali nužno. Iako su sukobljene strane bile vjerski i etnički različite te se ta različitost upravo i isticala kao razlog sukoba, mirovni pregovori došli su do točke u kojoj je trebalo naći uzajamno razumijevanje. Trajnost mira ovisila je upravo o tome razumijevanju koje je stajalo pred potpisnicima. Dakle, potpis je bio samo pristanak na ono što se tek trebalo dogoditi. Rat je trebalo zamijeniti razdobljem uzajamnog razumijevanja i poštovanja na kojem je trebalo stalno raditi. Tako je i danas. Razumijevanje među narodima i religijama trajni je zadatak svih generacija, a dolazak u kapelu Gospe od mira prilika je za svakog pojedinca da razmisli o važnosti izgradnje mira kao opće potrebe i vrijednosti, baš kao što su o tome razmišljali i sudionici tadašnje mirovne konferencije. Katolici Srijema i danas se mole Gospi od mira da razumijevanje, uzajamno poštovanje i mir budu okruženje u kojem živimo.

Hvala!