Evo, činim nešto novo

Kakva godina! Od početka godine slušamo izvještaje koji nisu nimalo prijatni. Sjetimo se početka godine i velikih požara u Australiji. Tada nismo ni slutili da će nam veća briga biti Corona virus Covid-19. Nošenje maski, stalna dezinfekcija, mnogima gubitak posla, ali najviše što nedostaje – zagrljaji i susretanje.

I već nekako prihvatili smo sve to, a onda strašne slike iz Zagreba nakon potresa. Gledamo ulice kroz koje smo prolazili, crkve u kojima smo se molili. Ruševine, tuga, vapaji. I posljednje u nizu, velika eksplozija u Bejrutu.

I sad se već pitamo: što je sve ovo?! Razmišljajući, sjetim se 10 egipatskih zala. Tijekom priprave izlaska Izraelaca iz Egipta, Bog (Jahve) je na razne načine pokušavao omekšati faraonovo srce, da pusti Izraelce. Tu je bila voda pretvorena u krv, mnoštvo žaba, komaraca, obada; pomor stoke, čirevi, tuča i vatra; skakavci, tama, i na koncu pomor prvorođenaca.

Nekako me sve to podsjeća na ovu našu sadašnjicu. Bog sigurno ima plan sa svim ovim, i sa svima nama. On zna čemu sve ovo vodi. Svaki njegov potez je pravi potez. Vjerujem da nam poručuje: „Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?“ (Iz 43, 19). A mi sa povjerenjem i molitvom obratimo mu se: „Pošalji Duha svojega Gospodine, i obnovi lice zemlje" (Ps 104).

Jelena Pinter