Da li previše očekujemo od drugih?!

Prevelika očekivanja često nas mogu odvesti u razočaranja. Zna nam biti teško razlučiti od koga koliko možemo da očekujemo. Ako se mi poprilično mnogo dajemo za druge, ne mora da znači da će nam istom mjerom i biti uzvraćeno. No, činimo li dobra djela, pomažemo li drugima da bi nam se vratilo? Ako tako razmišljamo onda moramo shvatiti da ne pomažemo iskreno, od srca. Kada pomažemo nesebično i ne tražimo zauzvrat, tada je taj čin iskren, pun ljubavi. Vjerujem da mnogi od Boga očekuju više nego od ljudi. Teško nam je ljudima posve vjerovati, nemamo pouzdanja u ljude. Rijetko se dešava da za nekoga možemo reći da mu/joj posve, do kraja vjerujemo. No, neko više očekuje od ljudi, nego od Boga. Često smatramo da su nam ljudi bliži od Boga. Oni stoje pored nas, uz nas, vidimo ih, osjetimo, možemo ih dodirnuti. Iako u Boga vjerujemo dešava se da ne osjećamo neku posebnu bliskost sa Njim. Zna nam biti dalek, imaginaran, nedostupan. Molimo, ali sa kolikim pouzdanjem? Molimo, ali ništa ne radimo da bismo i mi riješili neki problem. Od Boga očekujemo da riješi sve. On može sve, ali zašto bi? Zar se doista ne moramo, ne možemo potruditi? Bitna je suradnja sa Njim, zajedničkim snagama doći do rješenja, riješiti problem. Ako se ne trudimo ne možemo očekivati da nam sve „padne sa neba“, da se „samo od sebe riješi“. Osim od Boga, puno očekujemo i od ljudi. Vjerujem da je obitelj prva na toj listi. U nju uvijek imamo pouzdanja, vjerujemo da će nam uvijek pomoći. Zatim prijatelji i partneri. To su nekako osobe koje su nam bliske, uvijek uz nas, pored nas. No, kao što sam već spomenula – ne možemo zauzvrat tražiti onoliko ili više od onoga što dajemo. Moramo biti realni. Ako smo mi oni koji su velikodušni, nesebični, ne znači da su naši bližnji isti takvi, u istoj mjeri kao i mi. Zbog toga je veoma bitno međusobno se poznavati, razumjeti. Kada nekoga dobro poznajemo znamo koje su njegove mogućnosti. Prevelika očekivanja samo dovode do razočaranja, tuge, pa i nesuglasica, svađa. Budimo realni i primimo i tražimo onoliko koliko nam drugi mogu dati, pružiti. Ali za svaki problem se i sami angažirajmo, potrudimo se riješiti ga. Uz naš trud, Božju pomoć i pomoć naših bližnjih „premještat ćemo planine“.

Jelena Pinter