Budi sunce u nečijem životu

S dolaskom proljeća i lijepog vremena, sve je ljepše, šarenije, priroda se budi. Primjećujemo zelenu travu, šareno cvijeće, cvrkut ptica u krošnjama olistalog drveća, ... Sunce i njegova toplina unose radost, vedrinu, ljepše raspoloženje. To je upravo ono malo što nam je potrebno da budemo sretni. Sunce nas preobražava. Mijenja prirodu, životinje, i nas ljude. Svojom blagošću sve čini lakšim, jednostavnijim. A tako često mi ljudi nismo sposobni za tako nešto. Zašto nam je teško da i mi isto to činimo? Uživamo u šetnji kroz zelenu travu, ali ne uživamo u šetnji s prijateljima. Slušamo cvrkut ptica, ali muziku našeg života ne dijelimo s drugima. Volimo šarenilo i miris cvijeća na livadi, ali rijetko kada tim istim cvijećem obradujemo voljenu osobu, majku, baku, ... Prija nam sjediti pod krošnjom drveća, ali tu istu naviku ne dijelimo sa prijateljima, partnerom/partnerkom. Od užurbanosti ovoga svijeta zaboravljamo na male stvari. Molière je rekao – „Zrnca pijeska čine planine, trenuci čine godine, a sitnice ceo život". Zrncima ljubavi i pažnje stvaramo čvrst dom i obitelj; lijepi trenuci čine godine našeg života, a one male stvari, svakodnevne, jednostavne sitnice dio su cijelog našeg života. I upravo ta zrnca, trenuci, sitnice, daju našem životu smisao, boje, vedrinu. Budimo kao sunce i uljepšajmo nečiji život. Kada izmamimo drugome osmijeh na lice, i naše lice će se ozariti i duša će procvjetati. Kao sunce i mi drugima budimo svjetlost, toplina, vedrina. I mi učinimo da sve oko nas buja i zeleni se, da je sve šareno i cvjetno, mirisno. Učinimo drugima život ljepšim, vedrijim. Neka naš smijeh, glas, razgovor s drugima bude sličan melodiji ptičijeg cvrkuta. I naši savjeti, razgovori i pomoć drugima u teškim životnim trenucima, borbama i poteškoćama, neka budu kao sunce poslije kiše, koje tada sija još ljepše i sjajnije. Jer nas životne borbe i iskušenja samo još više ojačaju, a uz pravu podršku korak po korak nastavljamo naprijed i idemo ojačani u nove pobjede.

Jelena Pinter