Bože, nauči me umijeću malih koraka

Umjetnost je uzdići se do jednostavnosti. One jednostavnosti kada i mi za sebe, ali i drugi za nas mogu reći – on/a je tako jednostavna, smirena, mudra osoba. Isus nas je dosta poučavao o mudrosti. Kako da iskoristimo svoje sposobnosti, svoje talente da bismo ih umnožili, njima se služili i stvorili blago. Ali, blago za nebesa. Na nama je da sakupljamo blago za nebesa, uzornim životom, ali isto tako da i drugima pomognemo – savjetima, kritikama, usmjerenjima. Jer, kada ima vjere, ona se lako umnaža, a kada je nema, teško se stiče. Biti kao djeca ... I to je mudrost ovog života. Biti jednostavan, malen, ponizan, radostan. Jer takvi idu u Kraljevstvo Božje. Razne kušnje koje nas prate kroz život mogu nas učiniti mudrijima. Ako ih „iskoristimo“ na pravi način. Ne gledati na njih kao na Božju kaznu, već kao na Božju lekciju nama, da nas nauči kako živjeti. Da naučimo iz svega što nam se dešava izvući pouku, upute za poboljšanje života (svog i drugih); naučiti se mudrosti, jednostavnosti; naučiti se u životu praviti male korake. Vjera rađa postojanošću, koja nas pak čini savršenima i potpunima. „Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se“ (Jak 1,5). Moliti od Boga da nas nauči umijeću malih koraka. Mudrost je činiti ono što Bog traži od nas. Ali ne samo govoriti, nego i djelovati. Svojim primjerom, svojim životom druge poticati na svetost, na ispravan život. Odreći se materijalnih stvari, ljudi koji sprečavaju naše posvećenje. Prigrliti svoj križ i koračati ka nebu, ka Bogu. Biti budni, bdjeti i moliti. Nije mudrost znati sve znanje svijeta, pročitati mnoštvo knjiga, imati visok nivo inteligencije, visoko zvanje, obrazovanje. Bog, Isus se najviše očitovao malenima. Jer, oni su mudra srca – jednostavni, ponizni. Mudri u vjeri – prihvaćajući Božju Riječ, živjeći je; u svojim djelima i tako davati dobre primjere drugima; u ljubavi – djeliti je nesebično, jer je svi zaslužuju, a Bog je Ljubav; mudri u molitvi – znati i tražiti, i zahvaljivati, moliti, tražiti oprost, ali i osluškivati Božji glas; mudro birati prijatelje i životne partnere – da to budu osobe s kojima ćemo rasti u vjeri, a ne one koje će sprečavati naše posvećenje; mudri u izboru životnog zvanja. Ah, toliko mudrosti ... A postići ćemo je moleći Boga da nas nauči umijeću malih koraka. „Dobrim življenjem pokazati svoja djela u mudroj blagosti. Mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir“ (Jak 3,13; 17-18). Razgovarajući sa starijim osobama shvatila sam koliko su one mudre. Imaju iskustva, mnogo toga su doživjele, razumiju razne situacije, znaju dobro procjeniti i posavjetovati. A kada sam ta svoja zapažanja rekla drugima, iste te starije osobe rekle su mi da smo i mi mladi mudri. Zastala sam i zamislila se ... Jeste tako. Svako životno doba nosi svoju mudrost. Suština života je da se podržavamo, savjetujemo, da zajedno živimo, hodamo u vjeri i idemo ka nebesima. Da se međusobno učimo mudrosti; blagom, poniznom, jednostavnom životu, protkanim velikom vjerom. I cijelog života, uporno, ustrajno – moliti Boga da nas nauči umijeću malih koraka.

Jelena Pinter