Bonton u crkvi

Crkva je kuća Božja. U njoj, u svetohraništu stanuje sam Isus Krist pod prilikama posvećenog kruha. Zato je ona sveto mjesto. Nigdje nije potrebnija veća pristojnost i lijepo vladanje nego pred Bogom. Svojim lijepim vladanjem pokazujemo koliko poštujemo Boga i cijenimo svoju vjeru. Na prvom to se odnosi na odijelo koje treba biti uredno, čisto i čedno. Ovo vrijedi i za muškarce i za žene: nikako u prekratkim haljinama ili hlačama, majicama bez rukava, suviše otvorenim vratom i leđima.

• Prije ulaska u crkvu potrebno je ugasiti mobilni telefon ako ga nosimo.

• Izvaditi žvakaću gumu iz usta, a muškarci otkrivaju glavu ako nose kapu ili šešir.

• U crkvi se ništa ne jede, ne žvače, ne šminka i češlja.

• U crkvu se ne kasni jer se time omalovažava služba Božja i ometaju se ostali vjernici.

• Razumije se da sva pravila lijepog ponašanja koja vrijede drugdje vrijede i u crkvi: stoji se, kleči i sjedi uvijek uspravno, ne naslanja se na zid ni o stup, ne podupire se o laktove, ruke se ne drže u džepovima niti na leđima, noge se ne prebacuju jedna preko druge, ne okreće se naokolo.

• Čuvati se brbljanja, namigivanja, smijanja, čeprkanja po kosi.

• Kod ulaska u crkvu vrhovima prstiju zahvaća se blagoslovljena voda i pobožno se kriza. Znak Križa treba se činiti s poštovanjem. Lijeva se ruka stavi na prsa, a otvorenom desnom taknemo se čela, prsiju, lijevog i desnog ramena. Posebno treba izbjegavati nemarno i bezbrižo križanje.

• Nikada se ne ostaje kod ulaza, samo u slučaju da se ne može dalje radi naroda.

• U crkvi se ne pozdravlja i ne razgovara. Može se učiniti znak glavom i reći tiho koju riječ, ali valja izbjegavati razgovor jer on smeta onima koji se mole i odaje nedostatak poštovanja prema svetom mjestu. Razgovor treba odgoditi za nakon službe Božje i to ispred crkve, a ne da na kraju nastane žamor u crkvi .

• Klečanje je položaj kojim vjernik izražava svoje čašćenje i klanjanje Bogu. Ono se mora činiti ozbiljno, pristojno i dostojanstveno.

(Tekst preuzet sa sajta: kateheza.wordpress.com)