Misterij zajedničke slobode

U izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 2. svibnja, prigodom proslave svetkovine Uskrsnuća Gospodnjeg po Julijanskom kalnedaru, objavljeni su naglasci uskrsne poruke ekumenskog patrijarha Bartolomeja koje u nastavku u cijelosti objavljujemo.

Sudjelovanje u otajstvu uskrsnuća, posvećenje u sakramentima, iskustvo Uskrsa “koji nam je otvorio vrata raja”, ne treba doživljavati “kao sjećanje na prošli događaj, nego kao suštinu života Crkve, kao stalnu Kristovu prisutnost među nama”. Uskrsnuće od mrtvih Krista Gospodina stoga je “predokus sve savršenosti, kao i ispunjenja božanskog plana spasenja u Kraljevstvu nebeskom”. Dio je to iz poruke ekumenskog patrijarha Bartolomeja upućene prigodom svetkovine Uskrsa koji će se, prema Julijanskom kalendaru, u pravoslavnim Crkvama slaviti u nedjelju 5. svibnja.

Središnje obilježje pravoslavnog života, piše Bartolomej, upravo je “njegov uskrsni poticaj”: ta vjera “nikada ne zaboravlja da put uskrsnuća prolazi preko križa. Pravoslavna duhovnost ne priznaje utopizam uskrsnuća bez raspeća, niti pesimizam križa bez uskrsnuća.” Zbog toga u pravoslavnom iskustvu “zlo nema posljednju riječ u povijesti” i “vjera u uskrsnuće služi kao motivacija za borbu protiv prisutnosti zla i njegovih posljedica u svijetu, djelujući tako kao moćan transformator sila povijesti”.

Pravoslavni vjernik – objašnjava dalje carigradski Patrijarh – “svjestan je te suprotnosti između svjetovne stvarnosti i eshatološkog savršenstva” te onda “ne može ostati inertan pred negativnim dimenzijama svijeta. Tako je vjera u uskrsnuće ‘očuvala’ Crkvu kako od zatvorenosti i ravnodušnosti prema svijetu, tako i od sekularizacije”.

A zadivljenost mirofora koji su ušli u grob znači da se “nalazimo pred otajstvom koje postaje sve dublje što mu se više približavamo jer naša vjera nije putovanje od otajstva do znanja nego od znanja do otajstva”. Ako “nijekanje otajstva egzistencijalno reducira ljudsku narav, poštivanje otajstva otvara nam vrata raja.” Vjera u uskrsnuće “najdublji je i najjasniji izraz naše slobode ili, bolje rečeno, rađanje slobode kao dragovoljnog prihvaćanja najvišeg božanskog dara, to jest pobožanstvenjenja milošću”. Kao življeno uskrsnuće, Pravoslavna Crkva prostor je autentične slobode koja je temelj, put i sudbina kršćanskog života. Kristovo uskrsnuće, zaključuje Bartolomej, “jamstvo je zajedničke slobode u vječnom životu Kraljevstva Oca, Sina i Duha Svetoga”.