RIJEČ UREDNIKA

USKRS – RADOST SE RASCVJETALA POPUT PROLJEĆA

Dragi prijatelji Radio Marije

I u ovoj uskrsnoj poruci, kao i proteklih mjeseci, služim se dragom mi knjigom p. Ivona Ćuka: „Taj divni čovjek Isus“. Vrlo su jednostavne njegove misli o Isusovom uskrsnuću, ali s jasnom porukom: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je sva vjera naša i mi smo jadniji od svakoga stvora…“ (usp. Sv. Pavao, 1. poslanica Korinćanima, 15,13-17). „Ta je istina toliko privlačna da svaki vjernik želi što više o njoj znati. Za razliku od ostalih vjerskih istina, uskrsnuće je Isusovo napadano od časa kad se ono dogodilo. Dakako, ni danas nije malen broj onih koji ga niječu, a ima prilično i onih koji se smješkaju tobožnjoj našoj naivnosti što vjerujemo u nemoguće“.
Ne želim prepričavati izvještaje o Isusovom uskrsnuću. Ima toga dosta kod sva četiri evanđeliste. Evo tek jednog opisa, nadahnutog p. Ćuka: „Dan je odmicao i nad Jeruzalemom se konačno nadvila proljetna noć. Apostoli su nešto povečerali, ali nikome nije bilo do jela. Ostalo ga je. Zatim su ponovo uznemireno raspravljali, nakon što su se dobro zaključali zbog straha od Židova, kako piše sv. Ivan. Najednom, posve nečujno i iznenada, stvori se među njima – Isus. Usne zanijemiše, oči se ukočiše, srca zadrhtaše, tajac kao u grobu. Dan je bio strašan… Ovo je vrhunac. Vidjevši njihovu zbunjenost Isus ljupko reče. ‘Mir vama!’ Doista, ovoga časa oni nisu bili ničega tako željni kao mira. Nemiri ih gotovo usmrtiše. Zatim im pokaže probodene ruke i bok kamo je prekjučer sunulo koplje. To su bile i odviše jasne njegove oznake. Ali oni su ostali nepomični. Nijemi. Tada opet šapne: ‘Mir vama! Zašto ste zbunjeni? Ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju…’. Ali oni su se i dalje snebivali. Tada reče: ‘Imate li ovdje što za jelo?’ Plašljivo mu pružiše komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima. Nakon toga ih pouči: ‘Tako stoji pisano, da Krist mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih… Vi ste svjedoci toga’ (Luka, 24,46-48). Malo nakon toga nečujno je nestao kao što je nečujno i došao. Tek tada su pomalo dolazili k sebi. Pa da! Počeli su se sjećati. On je to više puta rekao prije smrti. I beskrajna radost razli im se dušama. Petar se sjeti svoje izjave kod Cezareje Filipove. ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga’. Sam od sebe otišao je u smrt, sam je sebi vratio život. I radost se rascvjetala poput proljeća…“.
Zbog ove zadnje rečenice sam sve ovo uzeo iz knjige „Taj divni čovjek Isus“. Volio bih da se radost rasvjeta poput proljeća i u našim srcima. I hoće ako budemo vjerovali. I prihvatili poruku Isusovog uskrsnuća, koju također lijepo opisuje p. Ćuk: „Evo ga, uskrsnuo je! Zaprepaštenje ustupa mjesto udivljenju. Kako se strelovito zbivaju promjene u tom našem svijetu! Mislili smo: Zadnju riječ ima smrt. Bol i patnja su početak i svršetak ljudske sudbine. Zloba i mržnja zauvijek zakapaju i velike ljubavi. No, nije tako. Grob je postao dokaz života, tama svjedočanstvo svjetala, a bol izvor neslućenih radosti. Krist je uskrsnuo. Ne pada nam ni na kraj pameti da to nekome dokazujemo. Samo živa ljubav može privlačiti milijune. Mrtvi se ne miču. A On raste i kao radost i kao nada, i kao sigurnost i kao snaga. Život je prosjao u punom sjaju. Smrt nije više tajna. Nije to ni bol. Riješena je najteža zagonetka čovječanstva pred kojom je sva ljudska filozofija nemoćna. Dokazana je besmrtnost i to – na vidljiv način. Pružena je utjeha i obrazloženje svima koji trpe. Dana je nada svima koji umiru. Zajamčena je istina da nijedna plemenita težnja naše naravi neće biti izigrana. Radost se u duši rascvjetava poput proljeća. Besmrtnost, svjetlo, znanje, blaženstvo, sreća… Kakva pjesma života!“
Da, vjerovati u besmrtnost. To je poruka Uskrsa. U moru dnevnih „crnih kronika“, u času kad kršćane ubijaju „kao nevjernike“ na Cvjetnicu u Egiptu, u danima kad čitamo o terorističkom napadu u Stokholmu, kad se ponovo tako glasno govori o mogućnosti strašnog rata velikih, najvećih sila svijeta; u danima dok ulicama naših gradova teku „rijeke“ ljudi koji su nezadovoljni stanjem u našoj zemlji i žele bolji život… U tim i takvim danima vjerovati u besmrtnost može čovjeku vratiti nadu, osmjeh na licu, mir i radost u srcu…
Isus je uskrsnuo u živ je, on je s nama i za nas. Svako dobro je moguće. Sretan Uskrs je moguć i danas i sutra… I vječni Uskrs. A vječni Uskrs je vječan, nema kraja. Ondje u nebu, kad započne vječni Uskrs: „Prepoznat ćemo sva draga srca s kojima smo bili povezani, s kojima smo dijelili i radost i tugu… Oči i srce u Bogu, a ruke u rukama onih koje ljubimo!… To je uskrsna, vječna radost. To je najljepša melodija raspjevanog kršćanskog srca“. Aleluja!
SRETAN VAM USKRS SADAŠNJI, OVOGODIŠNJI.
SRETAN VAM USKRS BUDUĆI, VJEČNI, RASPJEVANI. ALELUJA.

Vaš urednik
mons. dr. Andrija Anišić