RIJEČ UREDNIKA

MIR I RADOST PRVE BOŽIĆNE NOĆI

Dragi prijatelji Radio Marije!

Nažalost, tek danas, uspijevam vam pročitati svoju božićnu poruku. Ovogodišnji Advent za mene i povjerene mi župljane bio je poseban. Proživljavali smo ga u izvanrednim okolnostima jer je crkva zbog mnogih poduzetih radova bila stalno u neredu. Bilo je puno neuroze, nestrpljivosti jer puno toga nije išlo po planu. Iskreno priznajem da je bilo i razočaranja. Sve te radove morali smo odraditi sada i ubrzati ih, zbog pomjerenog svećeničkog ređenja i Mlade mise našeg župljanina i volontera Radio Marije, vlč. Nebojše Stipića. Osim toga, u našoj redakciji Radio Marije mogu reći da je u Adventu bilo opsadno stanje zbog izvanredne situacije koja je nastala prestankom sufinanciranja od strane Svjetske obitelji. Također, smo imali teške susrete i s gospodinom Raffaelom Galatijem, koordinatorom za Europu pri Svjetskoj obitelji RM. S njim smo morali razriješiti neke stvari i saznati što nam je činiti u obitelji. Ti susreti nisu nas baš previše ohrabrili glede budućnosti djelovanja i opstanka naše redakcije. U takvim okolnostima dočekali smo Božić. Osobno sam, usprkos svega, Božić i božićne blagdane doživio lijepo, mirno i u radosti. O tom vam progovaram u ovoj božićnoj poruci.
I Isusov dolazak na zemlju, na ovaj svijet pratilo je, ljudski gledano, veliko razočaranje. Josip i Marija, poslušni odredbi cara Augusta, pošli su u Betlehem na popis pučanstva. Možemo zamisliti tu brigu i tjeskobu. Napraviti toliki put (oko 160 km prema sadašnjoj karti i suvremenom putu) sa ženom u posljednjem mjesecu trudnoće, pješice i na magarčiću! A onda, nakon napornog puta, još veći šok u Betlehemu: nema mjesta u „svratištu“ (usp. Lk 2,7). Sve je bilo popunjeno jer je mnoštvo naroda došlo na popis. Ipak, na kraju, smještaj u jednoj pastirskoj špilji. I rodio se Isus. Marija je sigurno kao brižna majka ponijela sa sobom sve nužno za bebu. Zato svjedoči evanđelist: I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle (usp. Lk 2,7). A onda intervenira nebo. Tjeskoba i zabrinutost pretvaraju se u neopisivu radost i slavlje. Bog Otac, po Anđelu, objavljuje blagovijest, veliku radost za sav narod! Ta radosna vijest je vijest o Isusovu rođenju u Betlehemu: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Znak po kojem će znati da je ta objava istinita je slijedeći: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. I nakon te objave, slijedi veliko veselje: I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! A poslije toga na scenu stupaju pastiri. Pohite do Betlehema. Sve pogledaše i odmah postaju prvi navjestitelji evanđelja: ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. Potom nastaviše slaviti i hvaliti Boga zbog svega što su vidjeli i čuli. A reakcije onih koji su ih čuli bijahu također čudesne: svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri (usp Lk 2,8-20).
Pokušavam izvući poruku i pouku događaja prve božićne noći. Slobodno možemo reći da je čovjek biće koje može biti razočarano. I nije potrebno nabrajati čime sve možemo biti razočarani. Moramo priznati da smo često sami krivi za svoja razočaranja jer pouzdanje stavljamo u sebe, u svoje sile, u svoju mudrost, u ljude… a zaboravljamo na Boga, na Isusa. Svi mi trebamo planirati, brinuti se, raditi… ali nikada bez Isusa. Istina je, dogodi se da nam se ne ispune želje i molitve uvijek ni kada „sve činimo s Isusom“. No i tada postoji jedna velika razlika. Kada sve učinimo dobro i s Isusom a ne bude tako kako smo planirani, sigurno nećemo biti toliko razočarani da izgubimo nadu, da ostanemo bez mira i radosti u srcu. E, to je ogromna razlika. S Isusom je sve moguće, bez Isusa ništa. Ako smo s Isusom onda ćemo i u najtežim životnim situacijama osjetiti, imati mir i radost u srcu. Pa i onda kad je ljudski tako teško da nam suze teku. To je predivno iskustvo. O tom sam govorio na polnoćnoj misi. I bio sam presretan kada mi je par dana poslije jedna župljanka koja je plakala ovog Božića zbog smrti oca, posvjedočila da je to istina. Da, istina je. Isus se zato rodio da ovdje na zemlji nikada ne budemo razočarani, da nikada ne izgubimo nadu, da nikada ne padnemo u očaj, nego da uvijek IMAMO mir i radost u srcu.
Želim vam svima, dragi slušatelji i prijatelji Radio Marije Srbije, to predivno iskustvo prve božićne noći, mir i radost prve božićne noći, koji nam nitko i ništa ne može oduzeti.
Želim na kraju zahvaliti djelatnicima naše Radio Marije Marini, Dariju i Miroslavu na svoj ljubavi s kojom vrše svoje poslanje u našoj redakciji; hvala Draženu i Nikoli, koji su zajedno sa mnom proteklih mjeseci proživjeli teške trenutke u nastojanju da osiguramo sve potrebno kako bismo i dalje mogli naviještati evanđelje putem radio valova; zahvaljujem svim voditeljima emisija kako svećenicima tako i vjernicima laicima; zahvaljujem i svim drugim volonterima, napose Jeleni koja vodi brigu o novosadskom studiju. Hvala i svim našim dobročiniteljima čiji darovi nam ulijevaju nadu da će biti i više donacija kako bismo mogli opstati. Neka Isus svima uzvrati svojim milostima i nagradi ih svojim blagoslovom. Hvala na suradnji i braći i sestrama mađarske redakcije RMS kao i braći i sestrama radija SPC Slavoslovlje i Blagovestnik.
U vjeri u Božju providnost i moćni zagovor Kraljice Radio Marije, okrećem pogled i prema Novoj 2019. godini. Uvjeren sam da sve može biti dobro, jer slaviti Božić znači vjerovati da je s Isusom sve moguće. Sretna i blagoslovljena NOVA GODINA svima.

Vaš urednik
mons. dr. Andrija Anišić