Subotica 90.7 MHz     Sombor 95.7 MHz     Novi Sad 90.0 MHz     Niš 102.7 MHz     Vrdnik 88,4 MHz

RIJEČ UREDNIKA

Uskrsna čestitka mons. dr. Andrije Anišića, gl. i odg. urednika Radio Marije Srbije hrvatske redakcije.

ISUS JE VAPIO A NJEGOV JE OTAC ŠUTIO

Dragi prijatelji Radio Marije!

Želim vam i ove godine, kao urednik hrvatske redakcije Radio Marije Srbije uputiti svoju poruku za Uskrs. Upućujem je u vrijeme pandemije coronavirusa, u vrijeme izvanrednog stanja i policijskog sata u R. Srbiji. Ne očekujem da svi vi koji ćete čuti ovu poruku imate iste osjećaje i iste misli kao što sam ih ja imao ovih dana. Upućujem ovu poruku sa željom i nadom da će možda nekoga potaknuti na razmišljanje i dobre odluke.

Evo poruke. Naslovio sam je riječima: Isus je vapio a njegov je Otac šutio.

Isus je na križu vapio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Ps 22,2; Mt 27,46; Mk 15,34). I ja sam proteklih dana u ovoj teškoj kušnji upućivao sličan vapaj Bogu s pitanjem: Zašto si nas ostavio? Zašto si dopustio da Cvjetnicu, da Veliki tjedan a napose sveto Trodnevlje i Uskrs slavimo ove godine bez naroda u crkvi?! A Otac nebeski je šutio. Nisam dobio odgovor. Baš kao što je Abba (tatica) šutio kad ga je njegov ljubljeni sin Isus, znojeći se krvlju, žarko molio: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti… Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja! (Mt 26,39.42).

Zašto je Otac (Abba – tatica) šutio na Maslinskog gori, u Getsemanskom vrtu? Odgovor je stigao trećeg dana poslije Isusove smrti kad je on slavno ustao iz groba i kad se u uskrslom, proslavljenom tijelu ukazao svojim učenicima. Isus je svojom mukom i smrću na križu zaslužio milost otkupljenja čovjeka i spasenja  svijeta.

Mnogi me znaju kao onog koji često „diže glas“, koji se buni, protestira, negoduje, mrmlja… Postavljati pitanja Gospodinu, moliti ga s vapajem i suzama, nije grijeh, ali mrmljati protiv njegove volje jest. Zato se kajem. No, da budem konkretan. Evo zašto se „bunim“. Ovo je moje pitanje: Je li itko otkrio da li je i zbog čega je pandemija coronavirusa doista Božja volja? Što nam dobri i milosrdni Bog želim poručiti ovim „virusom“? Da li mu je milo što će mise i obredi u Velikom tjednu kao i na Uskrs biti bez naroda? Sigurno je da Bog ne želi nikakvo zlo: ni ratove, ni glad u svijetu, ni korupciju, ni pobačaje, ni bilo koji grijeh… Pa, ipak, ne reagira, iako bi mogao, jer on je svemoguć. Bog poštuje našu slobodu koju nam je darovao pri začeću i nikada nam je neće oduzeti. Istina, progovarat će, po savjesti, razumu i srcu svakoga čovjeka, ali nas nikada neće prisiljavati. Privlačit će nas konopcima ljubavi (usp. Hoš 11,4), ali nas neće siliti da ga slušamo, da živimo po njegovoj volji, po njegovim zapovijedima…

Čini se da bi najjednostavnije i najlakše bilo u ovoj situaciji reći: Prihvaćam ovo kao Božju volju, a budući da mi je teško, prikazujem to za pokoru svojih grijeha i kao zadovoljštinu za grijehe čitavoga čovječanstva. Teološki je sasvim ispravno ustvrditi da je svako zlo u svijetu pa i bolest kao takva, posljedica grijeha. No, time još nismo dobili odgovor na glavno pitanje: Što nam Bog ovom kušnjom želi poručiti? Čuo sam, a vjerujem i vi, stotine tumačenja i mogućih odgovora i poruka zbog čega je ova „situacija“ ipak dobra jer ima i pozitivnih posljedica. Evo nekih: ljudi imaju vremena biti  malo više sami sa sobom, razmišljati, čitati, biti s obitelji, više moliti, čitati Sveto pismo… Istina je ima i toga. Lako je ustvrditi da na društvenim mrežama nikada nije bilo toliko duhovnih sadržaja kao sada – prijenosi misa, krunice, Križnih putova, raznih duhovnih sadržaja… Ali, što je s onim brojnim negativnim posljedicama: ljudi ostaju bez posla; sve je manje osnovnih sredstava za život, pa zbog toga i sve više napetosti i svađe u obiteljima a, nažalost, i nasilja; koliko straha i tjeskobe… A da ne govorimo o brojnim manipulacijama ovom situacijom i teorijama zavjere, kako to neki kažu, pa ograničavanje ljudskih sloboda, napose slobode mišljenja i izražavanja… Dugo će nam trebati da sagledamo mnoge i kobne posljedice ove pandemije.

Najbolja posljedica ove pandemija, a kod nas i izvanrednog stanja, po mom mišljenju, trebao bi biti slijedeći zaključak: Sve je prolazno. Sve može prestati u hipu. Sve se može promijeniti u jednom trenutku… Čovjek bi se morao otrijezniti i shvatiti da se ne treba grčevito boriti za ono materijalno, prolazno, nego treba birati trajne,  neprolazne vrjednote. Treba usmjeriti svoj pogled prema gore, prema nebu, prema vječnosti: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! (Kol 3,12). Čitamo to i na Uskrs. Kad bi ljudi 21. stoljeća, nakon ove pandemije, to shvatili i prihvatili, postojala bi šansa da čovječanstvo krene prema izgrađivanju civilizacije ljubavi na zemlji i da odlučno usmjeri svoje korake prema vječnoj sreći. Uvjeren sam da je upravo to Isus želio kad je postao čovjekom i kad je iz ljubavi prema nama podnio muku umro na križu!

I na kraju, neću vam čestitati Uskrs na uobičajeni način. Neću nikome poželjeti Sretan Uskrs, jer mnogima – pa ni meni, ljudski govoreći, neće biti sretan, ali ću svim slušateljima, volonterima, dobročiniteljima i djelatnicima Radio Marije kao i svima onima koji će ovo slučajno čuti ili pročitati, poželjeti puno mira i radosti od uskrslog Gospodina. Imati mir i radost u srcu je moguće i onda kad nam je ljudski tako teško da nam suze teku. Tu mogućnost  tu milost nam je Isus zaslužio i darova. Želim vam to iskustvo ovoga Uskrsa u godini Gospodnjoj 2020., u vrijeme pandemije i u vrijeme izvanrednog stanja i policijskog sata. Neka uskrsli Gospodin, na čudesan, otajstven način prođe kroz vrata svake naše obitelji i svih onih koji žive sami, da čujemo njegov uskrsni pozdrav: Mir vama (Lk 24,36; Iv 20,19.21.26) te i za nas jednog dana netko mogne ustvrditi: I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina (Iv 20,20).

Vaš urednik
mons. dr. Andrija Anišić