Subotica 90.7 MHz     Sombor 95.7 MHz     Novi Sad 90.0 MHz     Niš 102.7 MHz     Vrdnik 88,4 MHz

Vijesti

Uskrsna poruka mons. dr. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa

Uskrsna poruka mons. dr. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa

»Tada im se otvoriše oči«

»Tada im se otvoriše oči«! (Lk 24, 31)‒ predivno je zapažanje tako posebnog evanđliste, Luke, dok opisuje putovanje u Emaus dvojice Isusovih učenikana sam dan Njegovog Uskrsnuća.
Braćo i sestre! I mi ulazimo u ove velike dane slavlja Tajne Uskrsa! Trebalo bi svima nama da se otvore oči. Upravo zato je tako dragocjeno i istinski iskreno proslavljanje ove, najveće Tajne hrišćanstva; samo tako ćemo i mi, otvorenih očiju moći da nastavimo svoj istorijski hod.
U toj iskrenoj želji, i u dubokoj molitvi, sve vas, predraga braćo i sestre, i sve vas, dragi prijatelji, najsrdačnije pozdravljam!
Pozdravljam vas i pozivam da krenemo na put s Uskrslim Gospodinom. To je, prije svega, posebno bitno za nas, pripadnike Beogradske nadbiskupije. Jer mi, naime, slavimo svoj Prvi sinod. Stvarnost sinoda sastoji se upravo u tome da svi budemo zajedno na putu, da na tom putu vodimo dijalog, ali ne samo sami sa sobom. I nama se – kao i učenicima Kristovim – svojom svekolikom nenametljivom izvornošću, ali i onom snagom koja jedina garantuje pravo putovanje, pridružuje uskrsli Gospod.
Svojim Uskrsnućem, samo On je zaista pobjedio izvore i uzroke smrti, umora, zaborava, sebičnosti, mržnje, svađe i ratova; svojom pobjedonosnom snagom, samo On tako snažno utemeljuje budućnost.
Zato će se i tako će se i u nama obistiniti iskustvo Isusovih učenika Kleope i – najvjerojatnije – evanđeliste Luke.
A kakvo je to njihovo iskustvo? Prije svega: temeljna promena u razumijevanju Isusa Krista! Naime, uprkos tome što su ti isti učenici više godina slušali Isusa, oni Ga nisu cjelovito i svestrano shvatili i razumijeli. Od Njega su, nažalost, očekivali ne spasenje, nego nešto drugo, što mu u razgovoru na putu u Emaus oni otvoreno i kažu: »A mi smo se nadali da će On osloboditi Izrael« (Lk 24, 21). Učenici su, dakle, u Isusu gledali političkog i socijalnog djelatnika. Očekivali su da će izbaciti okupatorsku rimsku vlast i da će ih stalno tješiti socijalno-medicinski shvaćenim čudesima: umnožavanjem kruha i ozdravljivanjem bolesnih. Za vrijeme Isusovog zemaljskog boravka među njima, oni su stvarno mogli i da vide i da iskuse tolika čudesa. Zato su Ga i proglasili prorokom, ali to su učinili više zbog sebe, zbog materijalne koristi, a ne da bi Isusa priznali kao pravog Boga i Spasitelja. Nisu još uvijek mogli da shvate da je On, Isus iz Nazareta, Spasitelj čitavog čovječanstva. Još ni izdaleka nisu razumijeli da su sva zla koja su prisutna u nama, među nama i u našim društvima ‒ plod grijeha! Kako istočnog grijeha, tako i naših ličnih grijehova, ali i onih kolektivnih. A kolektivni grijeh je u našoj lažnoj solidarnosti, kada svesno saučestvujemo u koruptivnim djelima, podržavamo zle navike i sva loša i nemoralna usmerenja u društvima kojima pripadamo.
Zato je ‒ dok su Mu govorili o svojoj žalosti i razočaranosti, i o uvjerenju da ih je »istorija« obmanula‒učenicima na putu Isus počeo da tumači sve ono što je u »svim Pismima« o Njemu rečeno (Lk 24, 27). Protumačio im je sve što je učinio Mojsije, sve što o njemu govore psalmi. Ali izabrani Božji narod je ipak više uvažavao svoje predstave o Bogu i nije prihvatio da Sin Božji upravo zbog naših zlodjela mora da doživi velika izdajstva, osudu, smrt, i da trećeg dana uskrsne.
Braćo i sestre! Jedno od najtragičnijih obilježja današnjice leži u tome što je vjera pogrešno shvaćena i negativno predstavljena. Čak i toliki vjernici nemaju o njoj cjelovito saznanje. Oni ne poznaju ni velika Božja djela u istoriji. Većina ljudi, prije svega, ne vjeruje dosljedno u Boga Stvoritelja. Žive kao da Boga nema i ponašaju se kao da su oni sami jedini gospodari svega stvorenog, pa i svog tijela. Šta reći o našem poznavanju istorije uopće, o istoriji izabranja Božjeg naroda, o značaju čitave Božje objave i, posebno, o Isusu Kristu, o Njegovoj Crkvi? Sjetimo se samo kakve sve interpretacije susrećemo u medijima…
Za nas, ljude ovog vremena, posebno teško pitanje jeste pitanje Svetih Tajni ili sakramenata. Toliki ljudi, na primijer, smatraju da je krštenje samo neki spoljašnji obred ili tek izraz ideološke pripadnosti zajednici. Takve osobe krštenjem nisu odumrle sebičnom egu, nisu se životno »obukle« u Isusov način života, ne žive iz milosti, i njima ne vlada Isusova misao, Isusova sjedinjenost s Ocem i Crkvom. Za mnoge, zato, lijepe ikone i jesu samo ukras ili čak paravan iza kojeg skrivaju svoja nedela, a ne izraz vjere, moralnosti i odgovornosti. I to posebno sablažnjava.
Isus je, dakle, čitav dan koračao s učenicima, odgovarao na sva njihova pitanja i tumačio im da bez naše lične smrti zlu i grijehu – nema novog života. Njegovo tumačenje je polako grijalo i prosvetljavalo njihovo srce, ali Ga još uvijek nisu u potpunosti poznali. Pomislimo samo: nisu upoznali Njega s kojim su tako dugo komunicirali!
I danas ta, iznad svega tragična činjenica– da »stari čovijek«, čovijek koji, dakle, živi samo tjelesnim i zemaljskim životom, i koji se Isusovom snagom nije istinski oslobodio sebičnosti i samodovoljnosti – bolno odjekuje u našem konkretnom životu. A taj »Stari čovijek«, onaj koji se, dakle, nije zaista obratio, ne može da upozna Uskrslog Gospoda. Zato se događa ono o čemu nam sam Isus govori: »Ustima izgovaraju moje ime, ali je njihovo srce«– to jest, čitav odnos prema životu – »daleko od mene.« Ustima, dakle, svjedoče jedno, a djelima nešto sasvim drugo: ne-kršćani.
Teško nam je da priznamo, braćo i sestre, da je suština Uskrsa upravo smrt svekolikom zlu i svakom zlu. Uskrs, dalje, predstavlja naše sjedinjenje s Njim po Svetim Tajnama: pogotovo po tajni krštenja i Euharistije!
Kada se, dakle, učenicima na putu otvaraju oči i oni upoznaju Isusa? U trenutku kad pred njima ponovo razlomi kruh! I tako i djelom potvrdi da se u smrti – i nama sada po Euharistiji – potpuno predaje i Ocu i nama. On se tako »predao« za nas da mi sada možemo da Ga »jedemo i pijemo« u Svetim Tajnama. Samo ako se, dakle, moje biće hrani Isusovom beskonačnom ljubavlju, ako se hranim Njegovim načinom života, tada ne živim više samo ja, samo moj ego, nego u meni živi Isus Krist, Uskrsli Gospod! Zato Luka u svom evanđelju dalje kaže: »Tada im On otvori um, da razumiju pisma« (Lk 24, 45), a sam Isus dodaje: »Tako stoji pisano: Mesija treba da trpi i treći dan uskrsne.«
Braćo i sestre! Isus nam je pokazao kako se umire izvorima svakog zla, to jest grijehu, i kako se uskrsava u novi život zajedništva, to jest ljubavi! Treba zato odmah i neposredno da se zapitamo: zašto je danas toliko nesporazuma i problema i u Crkvi i u svijetu? Ako koračamo »zatvorenih očiju« ili kada smo, kako Isus kaže učenicima na putu u Emaus, »Bezumni i spora srca za vjerovanje prorocima“ (Lk 24, 24), onda je jasno zašto među svima nama ima više smrti, razočaranja, bega i podeljenosti, nego života u radosti.
Ali, braćo i sestre, čujmo i ovo: radosni završetak ovog događaja dopunjuje se činjenicom što se, u istom momentu kad spoznaju Isusa – uprkos noći – učenici vraćaju u Jeruzalem. Vraćaju se u svoju apostolsku zajednicu, u središte svog naroda, u središte svoje vjerske zajednice! I tada žalost preobražavaju u radost, a plač u propovjedanje da Isus živi! Ovaj preobražaj je tako snažan da upravo Isusovim Uskrsnućem počinje preslavna istorija svjedočenja i širenja Kistovog evanđelja na sve kontinente.
Braćo i sestre! Gajim duboku želju i molitvu da ovogodišnji Uskrs i nama pomogne da otvorimo oči, da se konačno otvorimo razumjevanju za »sva Sveta pisma«, razumijevanju za to šta znači biti »novi čovijek«, da se vratimo u svoju zajednicu vjere i da svim svojim bićem svakog trenutka svjedočimo: On živi! Uskrsli je među nama! On je s nama na putu…

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

20 travnja 2019

Nema komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *